On je nećak Dražena Petrovića: Bio je uspješan sportaš, a sad ima važnu ulogu u očuvanju uspomene na košarkaškog Mozarta

Jedna od glavnih atrakcija u Zagrebu je Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović koji je trenutno zatvoren zbog renoviranja Ciboninog tornja. Direktor muzeja je Marko Petrović, a on je ni manje ni više nego nećak poginulnog košarkaša te sin Aleksandra Ace Petrovića.  

Otkrio je i detalje o obiteljskim pričama o Draženu, Marko je rekao da na obiteljskom ručku ne pričaju previše o prerano preminulom košarkašu, ali kad se to dogodi, onda je užitak. 

'Aco kao Aco, shvaćam ga u neku ruku, ne voli toliko pričati o Draženu. Bio mu je brat i najbolji prijatelj, svaki put mu knedla zapne u grlu. Obožavam kad mi priča kako je igrao protiv Jordana, protiv ovih, protiv onih. To su bila jedinstvena vremena i više natjecateljske utakmice nego danas', istaknuo je.

Marko je i sam bio košarkaš, a želio je poći putem oca i strica. 

'Na početku košarkaške karijere je prezime Petrović bilo jedna od najtežih stvari, dolaskom u Cibonu s 15 godina sam bio okarakterizan kao jedan od većih talenata hrvatske košarke, ali nikada nisam imao tu crtu za treniranje kao Dražen. Svi su me gledali kroz prizmu Dražena, budem 'novi Dražen' kada ubacim 45 na jednoj utakmici, drugu postignem pet i 'nemam pojma'. Problem je bio što nisam imao normalno tinejdžersko odrastanje već sam se od 14. godine provlačio kroz medije na što možda nisam bio spreman. Lakše je bilo u SAD-u. Svi znaju tko je on, ali te nitko ne gleda kroz njega', rekao je za Sportal.

Jedno vrijeme su ga otpisali, a onda otišao u SAD i u četvrtom razredu srednje škole postao prvak države. 

'Na prvih par utakmica nisam imao toliku minutažu zbog obrane, a onda sam imao jedan na jedan razgovor s trenerom. Rekao je da ne sumnjaju da znam voditi loptu i šutirati, ali da nedostaje nešto obrambeno. Na kraju sezone sam bio proglašen za jednog od najboljih obrambenih igrača finalnog turnira. Amerika je najveće košarkaško tržište na svijetu, svi ljudi te promatraju i gledaju kako igraš, pa sam se morao potruditi da bih i igrao po 27, 28 minuta', istaknuo je. 

Marko je studirao u San Franciscu pa i zaigrao za njihovo sveučilište. Međutim, fakultet je prekinuo. 

'U Hrvatsku sam se vratio jer sam pomislio da bih mogao zaradit neki veći ugovor, tada nije bilo na koledžu kao sada gdje svaki malo bolji igrač dobije po milijun, dva dolara. Nismo smjeli nikakav novac primati, a i želja za profesionalizmom, dok mi je nedostajala i obitelj pa se sve to spojilo u jednu konačnu odluku', iskren je. 

Marko Petrović svoju je košarkašku karijeru nastavio graditi u šibenskom prvoligašu Jolly Jadranska banka. Profesionalnu sportsku karijeru je završio, a sad brine o naslijeđu svog strica kroz muzej.