'Na kraju dana nas dvoje samo obični roditelji s dvoje male djece': Kristina Čilić o roditeljstvu i humanitarnom radu

U susret MCF Openu, humanitarnom turniru u amaterskom tenisu koji će se prvi put održati na zagrebačkoj Šalati, uhvatili smo suosnivačicu Zaklade Marin Čilić, Kristinu Milković Čilić, u njezinu rodnom Cavtatu, gdje uvijek rado provodi slobodne trenutke sa sinovima Baldom i Vitom dok Marin osvaja turnire na drugom kraju svijeta. Proslavljeni hrvatski tenisač ovih je dana ispisao povijest i došao do 21. naslova u karijeri osvojivši ATP turnir u dalekoj Kini.

Kakav je koncept turnira?

Upravo zato što u fokus želimo staviti dobru atmosferu i sve pozitivne aspekte sporta - timski duh, pozitivne emocije i navijanje - na teniski turnir parova moći će se prijavit timovi do četiri osobe pa iako će biti kompetitivno, bit će to prilika da se prijave i osobe koje igraju tenis, ali nisu u vrhunskoj formi. Moći će ući u meč kao zamjena u jedan ili više gemova i možda ih baš to potakne da se vrate svojoj zdravoj navici. Organizirat ćemo koncept turnira koji će omogućiti svakoj ekipi da odigra više mečeva bez obzira na rezultate.

Kako je izgledao proces pripreme za turnir? Jeste li vi i Marin aktivno uključeni u organizaciju?

Proces pripreme za turnir bio je kompliciran, moram priznati. Ponajprije zato što smo željeli da i Marin bude aktivno uključen u turnir, a njegov je raspored ove godine jako zgusnut jer se vraća nakon dugog oporavka od ozljede i igra puno više turnira nego inače. Početna ideja bila je da se turnir održi prije ljeta, ali to nismo uspjeli zbog njegova rasporeda, a jedini vikend nakon ljeta kada se nadamo da će Marin biti u Zagrebu jest ovaj koji smo odabrali - 12. i 13. listopada.

Što očekujete od sudionika i kakvu poruku želite poslati turnirom?

Sve naše projekte odlikuju dobra atmosfera i pozitivan duh koji se teško mogu opisati. Slično očekujemo i od ovog turnira jer je na kraju najvažnije što ćemo prikupljenim sredstvima pomoći djeci u Hrvatskoj da ostvare svoje snove. A kada igrate za druge, igra je najljepša.

Zaklada Marina Čilića svake godine pomaže brojnim mladim talentima. Što vas motivira u tom humanitarnom radu i koji su vam dosad najveći uspjesi?

Kraj godine za nas u Zakladi rezerviran je za projekt stipendija i tada na našu adresu stižu brojne prijave talentiranih sportaša i glazbenika. U vrijeme božićnih blagdana analiziramo pristigle prijave i tako doznajemo više o njihovu sportskom/glazbenom putu. Možda i ono najvažnije, motivacijska pisma služe nam da se upoznamo s njima, njihovim obiteljima, često teškoćama koje prolaze kako bi se nastavili baviti onim čime se bave. Teško je izdvojiti uspjehe jer smo se s godinama toliko povezali sa svima njima i slavimo njihove i životne, a ne samo profesionalne uspjehe. A što se tiče motivacije, kada radite s tako mladim i skromnim, a izrazito uspješnim ljudima, motivacije zaista ne može nedostajati.

Možete li nam reći nešto više o najnovijim projektima Zaklade i kakvi su vam daljnji planovi?

O najnovijem projektu smo već razgovarali - prvo izdanje Marin Cilic Foundation Opena, turnira za rekreativce. Nakon toga slijedi standardno otvaranje natječaja za stipendije, ali ove godine i u tom projektu pripremamo iznenađenje koje jedva čekamo podijeliti s javnosti kada za to dođe vrijeme. Već krajem ove godine bit ćemo duboko u planiranju četvrtog izdanja Gem Set Hrvatska koje će se održati 2025. i tomu se posebno radujemo. Kao što vidite, čeka nas jako puno posla do kraja godine.

Kako birate mlade sportaše i umjetnike koje Zaklada podržava? Koji su vam kriteriji najvažniji?

Stipendije dodjeljujemo mladim nadarenim sportašima i sportašicama, članovima reprezentacije u individualnom sportu te učenicima osnovnih i srednjih glazbenih škola koji imaju barem jednu osvojenu prvu nagradu na državnom ili međunarodnom natjecanju. Kriteriji su brojni, a bodovi se dobivaju prvenstveno na temelju ostvarenih rezultata na natjecanjima. Ipak, važni su nam i socioekonomski kriteriji te neki logistički, recimo koliko dijete mora dnevno putovati na trening, u glazbenu školu, ali i kvaliteta motivacijskog pisma za koje moram reći da prevagne u nekim slučajevima. To je zaista emocionalno zahtjevan posao za sve nas u Zakladi jer smo svjesni da većina prijavljenih zaslužuje stipendiju, a mi moramo odabrati najbolje od najboljih.

Kakve su reakcije djece i obitelji koje su primile pomoć Zaklade? Kako vas takvi trenuci inspiriraju?

Vjerojatno najemotivniji dio projekta dodjele stipendija je trenutak kada kandidatima javljamo rezultate natječaja. Broj prijava koje zaprimimo je desetak puta veći od broja stipendija koje dodjeljujemo pa nekim kandidatima javljamo da oni nisu među odabranim stipendistima za tu godinu. Bilo je sjajnih primjera djece koja su to iskoristila za dodatnu motivaciju pa su se ponovno prijavljivala i u nekoj od sljedećih godina bila među odabranim stipendistima. S druge strane, sreća stipendista i njihovih obitelji nakon što im javimo da su odabrani jednostavno se ne može opisati riječima. Česte su i suze radosnice jer oni najbolje znaju koliko je truda stipendista, ali i njihovih obitelji uloženo u to da bi imali priliku postati stipendisti. Djeca budu ponosna jer shvate da im stipendiju nitko nije poklonio, nego da je ona plod do kojeg su došli nakon brojnih treninga, izazovnih dana, čestih odricanja, ali i jamstvo da će sve navedeno nekada ipak biti prepoznato. To je i nama inspiracija da se trudimo iz godine u godinu, kroz rad i dodatna partnerstva, povećati broj stipendija koje dodjeljujemo te postati dio puta mladih osoba kako bi oni mogli istražiti svoje mogućnosti i pretvoriti snove u stvarnost.

Vi i Marin ste roditelji dvojice sinova. Kako usklađujete obiteljski život s Marinom kao profesionalnim sportašem, vašim angažmanom u vlastitoj firmi za konzalting i Zakladi?

Snalazimo se nekako. Život tenisača je specifičan jer se turniri igraju u različitim dijelovima svijeta i praktički si na putu 300 dana godišnje. Organizirali smo se tako da na sva bliža putovanja (Europa pa čak Bliski istok i američka istočna obala) idemo zajedno kao obitelj, a na jako udaljena mjesta idemo jednom ili dvaput godišnje da djeci nije preveliki šok sa stalnim mijenjanjem vremenskih zona. Na sreću, posao u vlastitoj firmi i Zakladi organizirala sam tako da 90 % toga odrađujem online, samo za važnije sastanke ili događanja dolazim u Hrvatsku. Ponekad zna biti naporno putovati, ali opet mislim da već imamo toliko lijepih obiteljskih uspomena s putovanja što je neprocjenjivo.

Koliko su vam važni obitelj i podrška koju dobivate od najbližih u vašim svakodnevnim obvezama?

Neprocjenjivo! Rekla bih da su posebno važni u emotivnom smislu jer bez obzira na to gdje se nalazimo, naša djeca znaju da imaju sigurnu luku kod svojih baka, rođaka koje obožavaju, tetki, stričeva i ujaka. Što se tiče svakodnevnih obveza, kako ne živimo u istome mjestu, u to su manje uključeni. No bez obzira na sve, znamo da su oni tu kada god nam nešto zatreba.

Kako provodite slobodno vrijeme kao obitelj? Je li tenis dio vašeg obiteljskog života izvan profesionalnih obaveza?

Slobodno vrijeme prilagođavamo uglavnom djeci. Tražimo aktivnosti u kojima će oni uživati, bilo da je riječ o provođenju vikenda u prirodi ili s prijateljima na otvorenom. Što se tiče tenisa, moram priznati da još nemamo naviku ići na tenis ako Marin nema trening ili meč, ali kada Marin trenira, često budem s djecom blizu pa oni skupljaju loptice, igraju se na zidu i sl. Sada su veći pa ponekad idu i sami s Marinom na trening i uživaju u tome.

Vidite li svoje sinove u budućnosti kao sportaše? Kakve vrijednosti im želite prenijeti kroz vaše angažmane?

Mislim da su premali da bih zamišljala njihovu profesionalnu karijeru. Voljela bih da se bave sportom jer mislim da je to dobro za duh i tijelo, ali da budu profesionalni sportaši - vjerujem da je to zaista težak put. Naravno, ako ga izaberu, mi ćemo im biti podrška, ali da ćemo ih poticati da idu u tom smjeru - nisam sigurna.

Osim Zaklade i obiteljskih obaveza, što vas privatno najviše ispunjava? Imate li neke hobije ili strasti koje su vam posebno drage?

Iskreno, mislim da se danas stavlja nepotreban teret na majke da moraju imati svoje hobije i strasti koje su rezervirane samo za njih. Žene koje ih imaju mogu nam biti inspiracija, ali iskreno, većina mladih, uspješnih žena i majki koje poznajem, uz posao i predanu brigu o djeci, nema puno vremena za sebe. Mislim da je to sasvim u redu i da djeca neće zauvijek biti mala, a život je dug i za sve ima vremena. Trenutačno nemam vremena za hobije, ali najviše me ispunjava druženje s dragim ljudima i za to uvijek pronađem vremena.

Kako se nosite s javnom percepcijom vašeg života s obzirom na to da ste dio obitelji poznatog sportaša?

Ne razmišljam puno o tome. Ponašamo se i živimo normalno jer smo na kraju dana i nas dvoje samo obični roditelji s dvoje male djece koji vode borbe oko spavanja, koju majicu s likom superjunaka taj dan obući ili koliko bombona pojesti. Ali isto tako, kao i svi, uživamo u obitelji koju smo izgradili i u svim malim stvarima koje život čine lijepim.