Posljednjih nekoliko mjeseci sa strepnjom pratimo zdravstveno stanje trenera svih trenera, Miroslava Ćire Blaževića, poglavito otkad je prošlog tjedna snimljen u šetnji Zagrebom nakon izlaska iz bolnice dok ga je sin Miroslav držao pod ruku. Umorna lica i bez osmijeha hodala je legenda voljenim ulicama, što je zabrinulo sve nas koji ga obožavamo. Stoga smo ga nazvali prošlog petka u nadi da ćemo čuti bolje vijesti te da mu poželimo svu sreću ovog svijeta.
- Ja sam ti tako bolestan... Tako mi je teško - kroz suze nam je govorio: - Ova jeb*** bolest cijelog me zaokupirala. Mučim se, patim se. Velike bolove imam, tako, eto... Što ću ti reći, Antonija moja?
- Što doktori kažu? - pitam ga.
- Ne mogu, ljubavi, noge me ne drže više od silne vode, idem na infuziju... Situacija je teška, eto, da ti budem iskren. Vrlo, vrlo teška... Rak mi je otišao na sve kosti, i na najgore i najopasnije mjesto - jetru. I uništava sve polako i sigurno, i tako - govorio je umornim glasom, opet ne zaboravivši našoj redakciji poželjeti sve najbolje. Kao da mjesta za utjehu u tom trenutku nije bilo... Ipak...
- Nadam se da ćemo se vidjeti idući tjedan - izustila sam...
- U pi*** materinu ćemo se vidjeti, svaki tren trebam umrijeti, ljubim te, ćao!
Zurila sam u mobitel u nevjerici da je to moguće. Da naš prijatelj polako gubi bitku s karcinomom.
A ne, ne... Naš Ćiro 10. veljače slavi 88. rođendan! I to treba naglasiti, obilježiti, slaviti...
Rođen, kako sam priča, u teškoj neimaštini u Travniku, a iz tog malenog bosanskohercegovačkoga grada osvojio je cijeli svijet! Počeo je kao nogometaš, a impresivnu trenersku karijeru nastavio je u Švicarskoj, čiji je bio i izbornik. Vrhunac je doživio s Vatrenima 1998. kad je osvojio broncu na SP-u u Francuskoj. Ako njega pitate, najviše je vezan uz Dinamo 1982. godine, kada su postali prvaci bivše države nakon 24 godine. I tada je već ušao u legendu...
- Nikad nisam tajio da je 1982. godina mog života. Godina koja je ispred svih ostalih - ispričao nam je u listopadu prošle godine dok ga je gotovo svaki drugi prolaznik dolazio pozdraviti, a on je za svakog imao lijepu riječ i stisak ruke. A mi dva sata mudrosti, šala, druženja s kojeg se ne zaboravljaju puno puta izgovorene Ćirine misli:
- Uvijek treba miriti ljude, život je sastavljen od sitnih radosti i velikih razočaranja, žene su najvažnija bića na svijetu...
Citirao nam je i Jacquesa Préverta. I tako... Dotaknuo se i svoje intimne satisfakcije...
- Uvijek sam imao opravdanje za svaku budalu. Ako si pametan, znat ćeš se adekvatno ponašati s budalom, i kad ti je puna kapa i kad bi mu najradije rekao: 'Tjeram te u pi*** materinu, kako si tako pametan.' A on budala. A što ćeš? Svatko ima svoju istinu. Rijetko ćeš pronaći ljude da isto misle. To i ne bi bilo ni dobro.
I još je puno inspirativnih misli u riznici legende o kojem se snimaju filmovi i prave predstave...
A njegov duh iznova inspirira i inspirirat će.