BOLEST JE OSTAVILA TRAGA: Unatoč lošim prognozama legendarni Ćiro u pratnji sina prošetao zagrebačkim ulicama

Legendarni hrvatski nogometni trener, Miroslav Ćiro Blažević, sa sinom je prošetao zagrebačkim ulicama unatoč teškoj bolesti.

'Borim se i dalje, situacija mi je jako teška, ali treba vjerovati...', rekao je Ćiro za Story u listopadu prošle godine. Tad je otkrio i neke nepoznate detalje o obitelji. 'Već godinu i tri mjeseca imam rak, a od tada moje kćeri nisu pitale: Kako si, tata? Slobodno to napiši', dodao je tada za Story.

'Kad rezimiram cijeli svoj život, onda se imam potrebu zatvoriti u svoja četiri zida i da toliko plačem, da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja…', napisao je Ćiro u prosincu prošle godine i emotivnom objavom rastužio brojne obožavatelje.

Otkrio je kasnije da mu je karcinom metastazirao po kostima i jetri, no isticao je da će se nastaviti boriti i liječiti.

Osim teškog zdravstvenog stanja Ćiru muče i nevolje s obitelji pa je tako otkrio da njegova djeca nisu složna, a razlog njihovih nesuglasica je njegovo bogatstvo. A Ćiro naglašava, 'ima ga dovoljno za sve'.

Podsjetimo, Ćiro sa suprugom Zdenkom ima troje djece - dvije kćeri Catherine i Barbaru te sina Miroslava Juniora.

Inače, Ćiro Junior živi u Zagrebu sa suprugom i dvoje djece, Damjanom i Mavie, dok su Barbara, sa sinovima Filipom i Michaelom, i Catherine, s djecom Vincentom i Linom Katarinom, u Švicarskoj s majkom Zdenkom s kojom je Ćiro u braku od 1961. godine.

'Vrijeme mi je, imam 88 godina iza sebe, ostavio sam dosta. Što ćeš. Konstatiraš istinu, a ona je da imaš rak s pet metastaza. Onda je to fatalno. U svakom slučaju nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti... Kad gledam svoje kolege, gotovo svi su umrli: Barić, Ivić, Zebec. I moje je vrijeme došlo. S tim se čovjek mora pomiriti, bez kukanja i jadikovanja. Tako da bih molio ljude: poštedite se žalosti za mnom jer odlazim spokojan i to je jako lijepo. Ne znam kako oni zločesti ljudi koji su toliko toga lošeg napravili trebaju umrijeti, a do tada uopće nisu vjerovali u Boga? Kad trebaš umrijeti, počinješ vjerovati. Ali eto, tu sam...', rekao je u intervjuu Ćiro, te se osvrnuo na svog sina.

'Tata, to si isto govorio i prije pet godina.' On želi ublažiti ovu istinu, a doktori su digli ruke od mene. Što mogu očekivati? ‘Popušio’ sam jednog intelektualca, dao mi je lijek koji rješava sve probleme. Smiješno. A medicina je tako daleko otišla', zaključio je omiljeni trener.