'Majka ti je katolkinja, a otac musliman - što si ti?': Zlatan šokirao odgovorom, smrt brata ne oprašta

Legendarni nogometaš Zlatan Ibrahimović jedna je od najintrigantnijih osoba među sportašima, i to pokazuje i nakon završetka igračke karijere. Tako je sad tijekom američke turneje Milana, kluba u kojem radi kao savjetnik vlasnika Gerryja Cardinalea, govorio o vrlo osjetljivoj temi religije zbog koje su ga u prošlosti mnogi čak i zamrzili, piše Mondo. 

'Ne. Ja vjerujem samo u poštovanje. Tako da ako kažem 'samo mi Bog može suditi' na koga ja tu uopće ciljam tim riječima?', rekao je Zlatan i objasnio da, iako su mu te riječi istetovirane, one nisu upućene njegovim kritičarima nego njemu. 

'Dat ću jedan savršen primjer. Kad je moj brat preminuo, imao je leukemiju. Gdje je bio Bog da mi pomogne? Svakog dana se zahvaljujete Bogu, molite se Bogu. Gdje je tad Bog bio tada? U mom svijetu, ja sam svoj Bog. To je ono u što ja vjerujem i to je dio mog razmišljanja', istaknuo je. 

Potom je bivši sportaš dodao i da ima budističke tetovaže na leđima, ali s razlogom je odabrao to mjesto jer ih ne želi gledati svaki dan. Osim toga, na njegovu osobnost utjecalo i teško djetinjstvo. Zlatan je rođen iz Malmeu, ali iz braka jugoslavenskih doseljenika - majka Jurka je Hrvatica, a otac Šefik s područja BiH. 

'Uvijek je bilo puno discipline. Otac mi je govorio da dođem kući do osam navečer, nisam smio ni minutu duže jer bih bio kažnjen. Kako sam bio kažnjen? Agresijom. Svaka obitelj ima različit način odgoja. U mojoj obitelj je to bio malo teži put i oni dolaze iz problematičnih sredina. Upoznali su se 10 godina prije ratova na Balkanu, a tek kad je i rat došao, sve je bilo još teže za nas. Okruženje je bilo jako, jako teško', objasnio je Zlatan Ibrahimović. 

Što se dogodilo sa Zlatanovim bratom? 

Jednu od najtežih životnih epizoda Zlatan Ibrahimović je opisao u knjizi 'Adrenalin: Moja neispričana priča' gdje se dotaknuo smrti brata Sapka. Nažalost, preminuo je u 42. godini od leukemije, i to je izuzetno pogodilo slavnog nogometaša koji se nikad nije oporavio od toga. 

'Ne želim razmišljati kakav ću biti kad ostarim i kako će stariti moje tetovaže, namjerno sam ih istetovirao na leđima da ih ne bih gledao. Nemam tetovaže na nogama, tu su samo ožiljci zbog mog stila igre i moje nogometne povijesti. Na ruci sam istetovirao datum rođenja mog brata Sapka koji je umro u 42. godini. Leukemija ga je odnijela za samo 14 mjeseci zato ne želim razmišljati o budućnosti i koncetriran sam isključivo samo na ovaj trenutak, na sadašnjost', stoji u biografiji švedskog napadača. 

'Pokušavam ne potratiti ni sekundu i trudim se biti što je moguće bliži svojim sinovima i provoditi vrijeme s njima i ljudima koje volim jer znam da život proleti i da je dovoljan jedan liječnički pregled da se sve zauvijek promijeni', istaknuo je. 

'Kad sam pitao Sapka kako je primijetio da je bolestan, ispričao mi je da je hodao ulicom i da se odjednom počeo čudno osjećati, kao da tone. Osjećao se kao da je pod vodom, nije mogao disati. Otišao je odmah u bolnicu i podvrgnuo se nizu pretraga, njemu nisu ništa rekli. Sljedećeg dana, liječnik je nazvao mog oca i sve mu ispričao. Upitao ga je kakva leukemija je u pitanju i dobio odgovor 'agresivna', a nažalost stanje se nakon početnih terapija nije poboljšalo, štoviše djelovalo je da mu se samo pogoršalo', otkrio je. 

'Sapko je počeo s terapijama, ali mu se stanje u nekoliko mjeseci pogoršalo. Vratio sam se iz Pariza gdje sam igrao i zatekao ga otečenog, bez kose, već se teško kretao. Bilo mi je jako teško gledati u takvom stanju. Nisam bio spreman. Morao je piti gomilu lijekova kako bi se osjećao bolje, ali bilo je to tek nakratko. Tata ga je odveo u kupaonicu pa se vratio u dnevni boravak i prvi put mi priznao: 'Nema nade'. Pogledao sam ga i shvatio ozbiljnost njegovog pogleda. Nisam mogao disati ni gutati. Ali kako? Sapko mi je davao nadu, a tata mi je oduzimao. Sa svom fizičkom snagom koju sam imao, sa svim novcem, sa svim poznanstvima, nisam mogao ništa učiniti da pomognem bratu. Osjećao sam se potpuno nemoćno, kao apsolutna nula. Bio sam uništen', otkrio je. 

'Sapku se stanje dodatno pogoršalo, odveli smo ga u jednu ustanovu, ali je tu ostao samo sedam dana. Nije mu odgovaralo. Tada ga je tata odlučio vratiti kući. Samo što je on bio iscrpljen od bolova i napora kojima je bio izložen dok je njegova sina, 24 sata dnevno preko godinu dana. Nije se odvajao od njega ni na minutu. Oslabio je, više ga nije mogao ni podignuti iako je Sapko već tada bio lagan kao pero. Bio je primoran vratiti ga na kliniku. Krećem prema bolnici, zovem tatu, on izlazi odatle i kreće mi u susret pa zajedno odlazimo do Sapkove sobe. Već je u komi. Nepravilno diše. Tata mi objašnjava da se produžuju intervali između jednog i drugog udisaja. Sjedim u podnožju kreveta, ali teško mi je pogledati brata, ne mogu, samo slušam dah koji se produžava. Nakon 15 minuta, tata govori: Eto, gotovo je... Što? Ne diše više?', otkrio je. 

'Sapko je pričekao da dođem pa onda umro, želio je da budem tu, pored njega. Apsolutno sam uvjeren u to. Dokasno sam spavao, doručkovao bez žurbe radio sve, ali on me je čekao. Tek kad sam stigao, nakon deset minuta, moj brat je udahnuo posljednji put. Tata ustaje da bi ga pokrio plahtom, a ja ga zaustavljam: 'Ne, ne diraj ga. Neka netko drugi to učini'', napisao je. 

Za vrijeme pogreba na Sapkovom grobu su bile lopate, otac Šefik baca prvu lopatu zemlje preko lijesa. Ali kada je Zlatan mora baciti sljedeću kantu, nije imao snage.

'Smrznuo sam se. Spuštam lopatu na zemlju. Pokriti ga značilo bi prihvatiti da je mrtav, ali u mojoj glavi Sapko je još živ. Teško mi je shvatiti da više ne postoji. Bio je premlad, bio mi je brat', otkrio je.

Kasnije je Zlatan ispričao i kako mu se otac nosio s nemilim događajem.

'Pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Dan poslije otišao je na groblje i cijeli dan je plakao. Potpuno sam', rekao je između ostalog karizmatični Zlatan koji za sebe često voli reći kako nije vjernik.

Više fotografija Zlatana, pogledajte u galeriji.