HARVARDSKA AVANTURA NAŠE SPORTAŠICE: Zbog ozljede tenis stavila na čekanje pa upisala prestižnu školu

Dok se oporavlja od ozljede zbog koje je tenis stavila na čekanje, Ana Konjuh upisala je poznatu poslovnu školu Harvard Business School. Profesionalni sportaši česti su polaznici ovog programa koji ih priprema za poslovne aktivnosti nakon njihovih karijera. Uz pomoć mentora razvijaju svoje poslovne sposobnosti, a program traje jedan semestar. Koliko je to velika vijest, govori i činjenica da je Ana prva hrvatska sportašica koja je upisala ovu prestižnu školu, što nam je bio idealan povod za razgovor. 

Kako su reagirali vaši bližnji kada ste im rekli da ste upali na Harvard?

Bili su sretni, ali i iznenađeni jer nikomu nisam rekla da sam poslala prijavu. Prijave su bile u lipnju, a tek u rujnu doznali smo tko je primljen, tj. idem li na Harvard ili ne. Moram priznati da sam već zaboravila na to kada sam dobila e-mail da sam primljena. Bilo je to iznenađenje za sve, ali ipak posebno uzbudljivo za mene jer sam htjela izići iz svoje sigurne zone. U tome sam i uspjela jer nisam bila za knjigom još od srednje škole. Prošlo je dosta godina, ali mislim da će se isplatiti jer ću učiti o marketingu i biznisu, što je povezano s mojom karijerom i sportom. Sigurna sam da ću doživjeti lijepo iskustvo.

Kako je izgledao vaš prvi dan, prvo predavanje na Harvardu?

Stigla sam tamo u subotu navečer, a program je počeo u nedjelju kada smo se prvi put okupili u kampusu. Najprije sam upoznala druge sportaše pa profesore i mentore. Sve je to trajalo nekih sat vremena, a onda smo u učionici razgovarali o slučaju koji smo dobili nekoliko dana prije. Uslijedila je diskusija, a zatim i službena večera te druženje. U ponedjeljak je nastava počela redovito, u 9 sati, i trajala osam sati.

Iz kojih sve dijelova svijeta dolaze sportaši? Poznajete li otprije nekoga tko sluša ovaj semestar s vama?

Doista iz svih dijelova svijeta. U mojoj su grupi obuhvaćeni mnogi sportovi - tenis, američki nogomet, bejzbol, hokej, skijanje, skvoš, ragbi..., čak i balet. Većinom su bili Amerikanci, ali ima nas iz svih dijelova svijeta, a iz svijeta tenisa su bile dvije cure koje znam jer su igrale sa mnom.

Je li netko od naših sportaša već završio tu školu?

Od naših sportaša još nije nitko. Razgovarala sam s Marinom Čilićem i rekao mi je da je u vrijeme panedmije koronavirusa poslušao nekoliko sati predavanja profesorice Anite Elberse, koja je bila s nama i zapravo je glavna. Ona je u stvari organizatorica toga programa. On je odslušao neka predavanja i slučajeve pa je znao o čemu je riječ.

Jeste li bili nervozna na početku predavanja? 

Svi smo bili malo nervozni jer smo dobili četiri slučaja prije nego što smo došli na Harvard, i to da ih malo prostudiramo. Dopisivala sam se s curama o tome razumiju li one sve napisano. Izazov je engleski jezik. Znamo se sporazumijeti, ali poslovni engleski je malo teži. Mnogo je riječi koje inače ne koristim, niti sam za njih čula pa je bilo zanimljivo. Bila sam nervoznija nego na meču. Na kraju je sve doista odlično prošlo, svi su dragi i žele pomoći.

Rekla ste da ste birali mentore. Jesu li mentori bivši sportaši ili ipak ljudi iz struke?

Mentori nisu bivši sportaši nego studenti Harvard Business Schoola koji traje dvije ili tri godine. Uglavnom to su studenti završne godine koji su već prošli sve to i oni su tu da nam pomognu, tj. da nas vode kroz semestar. Oni nam šalju slučajeve koje mi onda biramo, ovisno o smjeru koji želimo učiti. Potom se svakog tjedna čujemo putem Zooma i diskutiramo o slučaju.

Iako se još oporavljate, kada vas možemo očekivati ponovno na terenu?

Okvirni je plan da se na teren vratim u Australiji u siječnju 2024., ali vidjet ćemo kako će se odvijati oporavak. Još ne igram backhand zbog lijevog zgloba pa ću još malo pričekati, ali nadam se da će biti sve biti dobro. Oporavak ide po planu, ali sada se sve svodi na moj osjećaj i kako će to sve biti u praksi, a nadam se najboljem. Novogodišnja želja mi je da to bude moj posljednji povratak na teren, a ne da opet moram pauzirati zbog ozljede.