Proslavljeni hrvatski boksač Mate Parlov je u svojoj sportskoj karijeri osvojio sve što se moglo osvojiti. Nijedan trofej za koji se borio nije mu izmakao. Bio je svjetski i europski prvak i u amaterskom i u profesionalnom boksu, olimpijski pobjednik i osmostruki prvak Jugoslavije, piše Kurir.
Rođen je 16. studenog 1948. godine u Imotskom. Boks je bio njegov život! Sa 16 godina je počeo trenirati ovaj sport u BK Pula i poslije samo tri godine osvojio titulu prvaka Jugoslavije u poluteškoj kategoriji. Upravo tada počinje nevjerojatna karijera ovog sportaša. Prvi veći uspjeh na međunarodnoj sceni ostvario je 1969. kad je u Bukureštu postao viceprvak Europe. Dvije godine kasnije u Madridu je osvojio je zlatnu medalju, a 1973. u Beogradu obranio titulu najboljeg Europljanina u poluteškoj kategoriji.
Brojna odličja
Na Olimpijskim igrama u Munchenu 1972. godine Parlov je osvojio zlato u nezaboravnom finalu protiv Kubanca Gilberta Carrilla. U ovom spektakularnom meču oba su boksača završila na podu. Meč je prekinut u drugoj rundi kad se Kubanac četvrti put našao u knockdownu.
Dominaciju u poluteškoj kategoriji Parlov je potvrdio i u Havani 1974. kad je osvojio titulu amaterskog prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji. Po završetku amaterske karijere, postao je profesionalac. Nastavio je u istom stilu i 10. srpnja 1976. godine u nezaboravnom meču na Marakani kad se svladao Talijana Domenica Adinolfija i osvojio titulu profesionalnog prvaka Europe u poluteškoj kategoriji.
Dvije godine kasnije postao je i svjetski prvak, savladavši Argentinca Miguela Angela Cuella knockoutom u devetoj rundi. Parlove je ostao upamćen kao jedan od najboljih sportaša 20. stoljeća na području bivše države.
Osam puta je bio prvak Jugoslavije, pet puta prvak Blkana, dva puta svjetski i jednom europski prvak, a osvojio je i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Munchenu 1972. godine. Kao amater, Parlov je imao 310 borbi, od čega samo 13 poraza. U profesionalnoj karijeri, u 29 mečeva, zabilježio je 24 pobjede, tri poraza i dva remija.
Nekad se govorilo da se u Jugoslavniji ne smiju 'dirnuti' samo dva čovjeka, jedan je bio Tito, a drugi Mate. Muškarci su mu se divili, a žene ga obožavale. Bio je najbolji na svijetu. Na vrhuncu karijere bio je nepobjedic, a oni koji su se bavili borilačkim vještinama znali su da mu ne mogu parirati. Bilo je i onjih koji su ga provocirali i od kojih je sa osmijehom okretao glavu.
'Nisam nikad bio agresivan, ma da sam bio opak. Nisam se tukao od osnovne škole niti sam imao problema izvan ringa. Nisam ih ni tražio! Bilo je svakakvih iskompleksiranih tipova. Htjeli su se dokazati čovjeku koji je osvojio nekakve titule. Ali to sam izbjegao. Okrenem se u stranu ili pokrenem neku drugu priču', govorio je Mate Parlov.
Bio je zaljubljenik u poeziju i znao je napamet stotine pjesama narodne glazbe. Nakon karijere je živio mirno.
'Boksaču je najteže nakon karijere. Pogotov ako ne zna što radio u životu. Mnogi su poludjeli jer nakon profesionalne karijere nisu više vidjeli smisao. Ja sam s druge strane žudio za anonimnošću. Nisam želio živjeti od starih sjećanja. Sad sam samo običan građanin i ne volim kad mi se ljube ruke zbog nekih prošlih vremena', rekao je jednom prilikom Mate.
Kako prvak svijeta može biti nacionalist?
Boksač je imao brojne obožavatelje, ali i neke kritičare koji su tvrdili da je nacionalist. Međutim, on je jednom izjavom sve objasnio.
'Kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak? Mnogi to ne razumiju, nisu bili ni prvaci države, a često ni sami sebe nisu uspjeli pobijediti. Svijet se divio mojim rezultatima i svi su me svugdje prihvaćali kao svoga, bijeli i crni, svejedno. Upoznao sam svijet i mogu biti samo kozmopolit. Tako da gledam i na sport i na život', rekao je svojevremeno.
Popularni jugoslavenski boksač Ante Josipović jednom prilikom je otkrio da je Mate ostao dosljedan sebi do posljednjeg daha.
'Što je svima? Bio sam Titov ljubimac, volio me... Boksao sam za tu Jugoslaviju. I gdje sad se da se ja svrstam i za koga? Ne zavisim ni od koga tako da me svi mogu komotno zaboraviti', prenio je Josipović Parlovove riječi.
Parlov je umro 29. lipnja 2008. godine. Poslije teške i kratke bolesti preminuo je u 60. godini u bolnici u Puli.