Proslavljeni nogometaš Diego Maradona bio je sportaš koji je dosegao status polubogu. Međutim, on nije prvi Argentinac kojeg su tako obožavali sunarodnjaci. Prije njega veliku slavu je stekao Juan Manuel Fangio, legendarni vozač Formule 1, piše Kurir.
Mnogi će s pravom reći da ono što je Pele za nogomet, to je Fangio za Formulu 1. Na samo 51 odvezenoj utrci Formule 1, peterostrukti svjetski prvak, ostvario je 24 pobjede što je tada bio apsolutni rekord. Uspjehe je postigao vozeći za četiri različita tima, a to su bili Alfa Romeo, Ferrari, Mercedes-Benz i Maserati.
Svi veliki vozači su htjeli biti kao on, ali ga i nadmašiti. Clark, Stuart, Lauda, Senna i Schumacher, svi su željeli osvojiti više Grand Prixa od Fangia. Više od toga, željeli su biti kao on. Po broju nagrada, jedino je Schumacheru to uspjelo, ali je i on priznao da nije veći vozač od njega.
Tijekom karijere Fangio je smatran pobjednikom, iako prema fizičkim predispozicijama kao da nije bio predodređen za to: krivonog, piskavog glasa, nizak. Takvom kakav je bio, nitko mu ne bio priliku za uspjehu u sportu. Međutim, u njemu je bila nesalomljiva volja za uspjeha.
'Uvijek morate težiti biti najbolji, ali nikad ne smijete pomisliti da to zaista i jeste', rekao je Fangio jednom prilikom.
Potomak je talijanskih imigranata koji su se doselili u Balcarceu, gradić nedaleko od Buenos Airesa, a prvo je postao automehaničar. Nogometna karijera mu je prekinuta zbog upale pluća koju je jedva preživio. Potom se uključio u cross-country utrke, isprva vozeći Fordov automobile. Susjedi su mu potom pomogli kupiti Chevrolet i nakon toga se sedam godina nadmetao s glavnim rivalom Oscarom Galvezom.
Grupa najboljih europskih vozača došla je 1948. godine na utrku za Veliku nagradu Argentine. Tada se između njega i Jean Pierrea Wimillea rodila čvrsto, ali kratkotrajno prijateljstvo jer je potonji poginuo iduće godine. Wimille je bio impresioniran Fangiovim vozačkim sposobnostima, što je Argentinca potaknulo da se okuša u Europi.
Uz pomoć argentinske vlade i Auto-kluba Argentine, on i Galvez odlaze u Europu. Fangio debitira na Velikoj nagradi Francuske u Reimsu, ali tijekom utrke odustaje. Neuspjeh na debiju ga nije obeshrabrio, mijenja automobil i tada sjeda u Alfu Romeo 4CLT i pobjeđuje u San Remu, Perpignanu, Marseilleu, Pauu, Albiju i Monzi. Tada od Krivonogog, što mu je bio nadimaka u djetinjstvu, postaje El Maestro.
Od tada pa do 2003. godine, kad ga je u broju osvojenih Velikih nagrada nadmašio Michael Schumacher, Fangio je postao čovjek koga su svi željeli nadmašiti. Hladan, smiren, snažan i izdržljiv, uvijek vozio taman toliko brzo koliko mu je bilo potrebno za pobjedu. Međutim, do pobjede nije uvijek dolazio lako. Po vlastitom priznanju, najteža utrka bila je ona koju je vozio u Nürburgringu u Njemačkoj 1957. Iako je krenuo dobro i ubrzo zauzeo prvu poziciju, dva puta je gubio vodstvo. No, hladne glave se vraćao u utrku i uspio pobijediti tadašnje engleske 'mlade lavove', Mikea Hawthorna i Petera Collinsa.
Tih i skroman, Fangio je bio težak protivnik pobjednik instinkta. Nikad ga nije grizla savjest kad bi mijenjao ekipe, čak i usred sezone. Instinkt ga je vdoio u ekipu koja je imala veće šanse pobijediti. Kad se Alfa Romeo povukao iz natjecanja 1952., Fangio je prešao u Maserati koji je napustio usred sezone dvije godine kasnije prešavši u Mercedes, a kad se Mercedes iduće godine povukao, prešao je u Ferrari. Karijeru je okončao vrativši se u Maserati.
Iako je bio u pravom smislu riječi zvijezda, obožavan od milijuna širom svijeta, Fangio je vodio miran život. Bio je posvećen vožnjama utrka.
Međutim, politika ga nije mogla zaobići pa je tijekom održavanja utrke za Veliku nagradu Kube 1958. bio otet. Otmičari, pripadnici pokreta koji je predvodio Fidel Castro željeli su kompomitirati režim tadašnjeg kubanskog direktora Fulgencija Batiste. Uspjeli su u tome. Batistini vojnici nisu uspjeli pronaći Fangio koji se nenadano, nakon 29 sati potrage, pojavio u argentinskoj ambasadi, a s otmičarima se sprijateljio.
'To je samo jedna avantura više. Ako je ono što su pobunjenici učinilo bilo u svrhu dobra, ja to kao Argentinac prihvaćam', rekao je Fangio nakon otmice, a iste godine se povukao iz Formule 1.
Ostatak života proveo je kao direktor Mercedes-Benza u Argentini.
Preminuo je 1995. u 84. godini života, a ni poslije smrti nije imao mira.
Tijelo legendarnog vozača Formule 1 Juana Manuela Fangia ekshumirano je 20 godina kasnije odlukom argentinskog suda kako bi se testiranjem DNK utvrdilo jesu točne tvrdnje dvojice da su njegovi sinovi. Fangiovi ostatci izvađeni su iz obiteljske kripte i otpremljeni u mrtvačnicu u njegovom rodnu gradu, radi uzimanja uzroka. Te 2015. godine dokazano je da je Juan Manuel doista njihov otac.
Fangio se nikad nije ženio i nikad nije priznao nijedno dijete kao svoje.