Emmanuel Adebayor je bivši togoanski nogometaš koji je igrao na poziciji napadača. Tijekom karijere zaigrao je za Arsenal, Manchester City, Tottenham Hotspur, Real Madrid, ali brojne druge klubove. Inače, bivši nogometaš ima nevjerojatnu životnu priču, piše Kurir.
Naime, kao dijete imao je problema u razvoju, a onda se dogodilo čudo.
'Nisam mogao hodati do četvrte godine. Mame me je vodila u Nigeriju, Lagos, Ganu i sva sela u Africi, ali ništa nije pomoglo. Jednog dana odvela me je u crkvu, u kojoj su joj rekli da će se moliti za mene tjedan dan i da, ako poslije toga ne prohodam, ostat ću nepokretan cijeli život', otkrio je jednom Adebayor pa nastavio:
'Počeli su se moliti u ponoć u nedjelju. Cijeli tjedan nisam hodao. Pred kraj sljedeće subote moja mama je neprestano plakala jer je mislila da sve gotovo. Vodila me je po cijelo Africi, a ništa nije dalo rezultate. U svakom slučaju, ležao sam u ckrvi oko 9 ili 10 sati narednog dana i čuo sam drugu djecu kako se igraju vani. Netko je iznenada šutnuo loptu u crkvu, a ja sam bio prva osoba koja je potrčala k njoj jer sam je želio dotaknuti. Mama se uplašila zato što me nikad nije vidjela kako hodam, a ja sam tada trčao. Svi ljudi koji su se molili za mene u crkvi rekli su joj da sam prohodao zbog nogometa. To je značilo da u meni ima nogometne krvi. Ovo je nevjerojatna priča, ali je istinita. Mama mi govori o tome cijelog života', rekao je.
Zatim je istaknuo kako je zahvalan Bogu na svemu što je postigao u životu.
'Za sve što sam napravio u životu zahvalan sam Bogu koji me je stvorio. On mi je dao šansu da budem ovdje gdje sam sad i on je jedini koji mi sve to može oduzeti. Zato se u timskom hotelu svaki put molim prije spavanja i ujutro kad ustanem. Meni nema važnije stvari od Boga. Prije osam godina sam počeo zarađivati i znam kako je kad nemaš ništa. Nikad neću zaboraviti odakle sam došao', ispričao je svojevremeno.
Bio je svjedok tragedije
Proslavljeni nogometaš je bio dio reprezentacije Togoa kad je autobus s igračima i stručnim stožerom napadnut u Angoli i život je izgubilo troje ljudi. Poslije je prestao igrati za reprezentaciju, a mnogi su ga optužili da je tu odluku donio zbog novca.
'Čujem da ljudi pričaju da ne želim igrati zbog novca. Nije mi potreban bonus od Togoa od tisuću funti po utakmici. Nikad neću odbiti reprezentaciju zbog novca. Nekad moram preuzeti odgovornost, nekad sam pomogao da se isplate bonusi. Razlog je sve u vezi s organizacijom ili nedostatkom iste. Postoji samo pet posto šanse da zaigram, ali ne želim riskirati svoj život', istaknuo je tada Adebayor pa se dotaknuo tragedije:
'Tada su ljudi umirali pred mojim očima, nosio sam ih na rukama... Nakon što smo se kvalificirali za Južnu Afriku, rekao sam ljudima iz Saveza da se neke stvari moraju promijeniti, da organizacija mora biti na znatno višem nivou, da se zaštite igrači... Vlada ni dan danas ne želi platiti za pomoć ljudima koji su tada preživjeli. To su užasne stvari. Tada sam morao nositi kacigu i pancirku kad izlazim iz autobusa. Rečeno mi je da sam meta i morao sam otići. Onda su me zvali da vratim i pomognem u kvalifikacijama. Pristao sam i tražio da se nešto promijeni u nogometnom savezu, ali ništa nije učinjeno. U takvim uvjetima više se neću odazvati na pozive', zaključio je on.