Monika Seleš je bila čudo djeteta, legendarna tenisačica 90-ih, a već 1984. godine bila je prvakinja svijeta u kategoriji do 14 godina. Bila je obožava na cijelom Balkanu, a onda se dogodio nevjerojatan incident u u Hamburgu, borba za život i motivaciju. Tenisu se vratila nakon oporavka, ali nikad nije bila ista.
Priča Monike Seleš iz Novog Sada je puna borbe, suza, uspona, ali i nevjerojatnih padova.
Napad koji je obilježio njezinu karijeru
Početkom 90-ih godina Monika Seleš i Steffi Graf bile su najveće teniske rivalke, obje su se borile za prvo mjesto WTA ljestice. Međutim, 1993. godine dogodio se strašan napad ludog obožavatelja Steffi Graf koji je mrzi Moniku i koji je želio osigurati da je Novosađanka više nikad neće pobijediti.
On je zario nož u između Monikinih leđnih lopatica. Čuo se Monikin vrisak na stadion, a potom i muk. Napač je uhićen, a ona je jedva preživjela napad. Steffi joj se ispričavala zbog incidenta. Jugoslavenska tenisačica je ostala skoro paralizirana, a nakon rehabilitacije vratila se tenisu 1995. godine, ali više nije bila ista igračica koja je dominirala.
Potom je dobila tužnu vijest da je njezin otac izgubio bitku protiv raka i preminuo. Tada je nastupila depresija, a ranije je dobila PTSP, što je bila posljedica napada na hamburškom turniru.
Danas je udana za milijunaša Toma Golisana koji je stariji od nje 32 godine, a upoznala ga je 2009. godine, piše Žena. Rijetko priča o privatnom životu, ali je istaknula više puta da je sretnija nego ikad prije.
'Postojao je razlog zašto tata nije prisustvovao tom kobnom meču u Hamburgu. Kad su mi se on i mama pridružili u Vailu, izgledao je loše. Bio je stara garda i mrzio je liječnike, jednostavno nije mogao podnijeti preglede. Imao je rak prostate. Bila sam slomnjena, kao da se netko okrutno našalio sa mnom. Tata je primljen u najmoderniju kliniku Mayo u Minnesota. U proljeće 1993. godine, bila sam bolesna od brige za svog oca i bojala sam se za svoju karijeru', otkrila je Seleš.
'Svakoga dana razmišljam o njemu. Kako vrijeme prolazi, sve mi više nedostaje. Gdje god sam putovala na natjecanja, tata je uvijek bio uz mene. Kad je operiran od raka prostate i pao u krevet, ja sam bila kraj njega. Davala sam mu morfij za ublažavanje bolova i hrabrila ga da izdrži, baš kao što je on mene bodrio na turnirima. Preminuo je u svibnju 1998. godine i taj gubitak me boli više do rane u Hamburgu. Teško je kad gledaš po navici publiku tijekom meča i shvatiš da je ti najvažnije mjesto zauvijek ostalo prazno', istaknula je u svojoj autobiografiji.
Monika je karijeru prekinula 2003. godine, a osvojila 53 trofeja. 7
Više fotografija Monike Seleš, pogledajte u galeriji.