Monika Seleš je nekadašnja teniska reprezentativka Jugoslavije i SAD-a. Tijekom karijere osvojila je devet Grand Slam titula te postala najmlađa tenisačica u povijesti koja je osvojila Roland Garros. Međutim, njezinu karijeru u drugi plan bacila ozljeda koju pamti cijeli svijet, piše Stil

Priča o vladarici svjetskog tenisa s kraja prošlog stoljeća počela je u Novi Sad, gdje je rođena 2. prosinca 1973. godine, u obitelji mađarskog crtača stripova i profesorice povijesti. Zahvaljujući starijem bratu uzela je reket u ruke. Na parkiralištu ispred zgrade u kojoj su živjeli, otac joj je umjesto mreže vezao konopac za branike dva automobila, a njegova kćer je po cijele dan uvježbavala pokrete koji su je kasnije proslavili kao sportašicu. 

Monika Seleš.jpg
Instagram 

Prebacili su mu da je kćeri oteo djetinjstvo i uskratio igračke, a ona je svoju igraču sama izabrala. Imala je jedva šest godina kada je, promatrajući starijeg brata Zoltana kako igra, sama uzela reket. U početku, sve je prihvatila s dječim ushićenjem, kao zabavu. 

'Međutim, ubrzo smo shvatili da je vrag odnio šalu i da će tenis postati njezin životni izbor', rekao je u jednom intervjuu Monikin otac Károly. 

Monika se 1985. godine s obitelji prebacila iz Jugoslavije u SAD, a već dvije godine kasnije počela je s uspjesima i osvajanjima velikih turnira, kao što je onaj u Houstonu, gdje je u finalu pobjedila slavnu Chris Evert. Svoju prvu sezonu popularnu 'Mala Mo' završila na šestom mjestu WTA liste

Također, u dobi od samo 16 godina pobjedila je na turniru Roland Garros te tako postala najmlađa pobjednica ovog natjecanja. U izuzetno bogatoj karijeri osvojila je čak 53 tituli i zaradila oko 16 milijuna dolara

monika seleš nekad i sad
Instagram 

Tragedija koja joj je promijenila život 

Ipak, njezina karijera, kao i život promijenili su se 30. travnja 1993. godine, kada joj je na terenu usred meča u Hamburgu Nijemac Günter Parche zario nož u leđa, i to pred televizijskim kamerama i očima cijelog svijeta. Monika je prebačena u lokalnu bolnicu, u pratnji majke i brata, a u posjetu joj je došla i Steffi Graf, koja se ispričala što je došla samo na kratko jer se mora brzo vratiti na turnir. 

'Prve tjedne poslije ranjavanja nisam mogla pomaknuti ruku, ali dopustila sam sebi da me ispunila mali naleti nade kako ću se potpuno oporaviti i za nekoliko mjeseci opet biti na stara. Tad još nisam bila potpuno svjesna ozbiljnosti onog što mi se dogodilo u Hamburgu', izjavila je Monika.

Iako se 1995. godine vratila bijelom sportu, nije uspjela vratiti staru slavu i od posttraumatskog sindrom se nikad nije oporavila te se dugo borila s depresijom i kilogramima. 

'Kada sam prestala igrati tenis, shvatila sam da konačno imam vremena za sebe. Nije više bilo stresova zbog natjecanja, riješila sam se stručnjaka i savjetodavaca, prestala brojati kalorije... Prestala sam tražiti odgovore van sebe i počela sam osluškivati tihi glas unutar mene. Odjednom sam shvatila da problem nije u onome što jedem, već u onome što jede mene', osvrnula se Monika. 

1998. godine, njezinog oca je bolest savladala, a ona je priznala da joj je taj životni udarac teže pao od ranjavanja noža.

Gubitak oca za kog je bila izuzetno vezana, stres zbog čestih povreda, prekomjerna težina, depresije, noćne i dnevne more kao i trajna posljedica krvave hamburške mrlje, sve se to vidjelo na terenu. Službeno se povukla 2008. godine.