Prije gotovo četiri desetljeća, točnije 8. veljače 1984. godine najbolja hrvatska klizačica Sanda Dubravčić-Šimunjak je zapalila olimpijski plamen. Bio je to službeni znak početka Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Ona je jedina hrvatska sportašica koja je imala ovu čast.
'U studenome 1983. godine pobijedila sam aktualnu svjetsku prvakinju, a 1981. bila sam proglašena sportašicom Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije. Nakon toga stigao je poziv iz ondašnjeg Jugoslavenskog olimpijskog komiteta da nosim baklju i zapalim plamen. Osjećaj je bio savršen! To je riječima teško opisati', ispričala je za Večernji list.
U Sarajevo je došla dva dana prije ceremonije otvaranja ZOI i imala je dvije do tri probe.
'Bio je bitan takt jer sam na kraju trebala pretrčati 98 stepenica, ali ne prebrzo da ne bih bila brža od zastave olimpijskih boja koja me pratila na stepenicama. Ali, na kraju je bilo svejedno jesmo li odradili probe ili ne, jer su takt trčanja u posljednji tren promijenili, usporili. No kako je sve skupa bilo vrlo ležerno ta improvizacija nije bila neki veliki problem. Još se sjećam kad sam u trku ugledala trenere i sportaše drugih zemalja, a i naše, naravno. U jednoj ruci držala sam baklju, a drugom im pokušala mahati', ispričala je i dodala:
'Imala sam veću tremu kasnije na ledu, na olimpijskom natjecanju, nego kada sam nosila plamen.'
Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu gdje je osvojila 10. mjesto, a pobjedu je odnijela Katarina Witt, klizačica Istočne Njemačke. Sanda za ovaj događaj i Sarajevo ima samo riječi hvale.
'To su bile prekrasne, ljudski tople Igre. Priče o poznatom gostoprimstvu Sarajlija nisu nimalo pretjerane. Ljudi su bili srdačni, otvoreni i susretljivi prema svim gostima. Na primjer, stanovnici Baščaršije nisu se bunili na regulaciju prometa iako tih dana nisu smjeli voziti automobile centrom grada. Doslovno su svi živjeli za Igre', otkrila je.
No, kako su završene sarajevske Igre, ona je završila s klizanjem. Već 1983. godine upisala je Medicinski fakultet pa je već ranije znala da će okončati klizačku karijeru.
Kao članica Klizačko-koturaljkaškog kluba 'Medveščak' osvojila je srebro Europskom prvenstvu u umjetničkom klizanju 1981. godine. Zatim je nastupala na Zimskim olimpijskim igrama 1980. u Lake Placidu gdje je osvojila 11. mjesto. Bila je peterostruka pobjednica zagrebačke Zlatne piruete, a 1983. nadmašila je i svjetsku prvakinju, Amerikanku Roselyn Summers.
Sanda je danas specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije te pročelnica Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu. Udala se za liječnika Borisa Šimunjaka, a dobili su i kćer Tenu koja je također liječnica.
Sportom se bavi samo sezonski.
'Ljeti plivam, a zimi odem na skijanje na tjedan dana', otkrila je.
Na klizaljke je stala za otvorenja Europskog prvenstva u umjetničkom klizanju u Zagrebu 2008., te 2013. za predstavu na ledu Šegrt Hlapić, piše Večernji list.
Isto tako, sudjelovala u Plesu sa zvijezdama, a partner joj je bio Nicolas Quesnoit i uspjeli su doći do finala.
Kao članica Hrvatskog olimpijskog odbora bila je šefica hrvatske delegacije 1992. na ZOI u Albertvilleu, to su prve ZOI pod hrvatskom zastavom, i 1994. na ZOI u Lillehammeru. Od prosinca 1998. godine jedna je od osam medicinskih savjetnika Međunarodnog klizačkog saveza.