Mamadou Sakho je francuski nogometaš i nogometni reprezentativac koji je u svijetu nogometa itekako uspio. 33-godišnji sportaš osvojio je tri trofeja s Paris Saint-Germainom u kojem je bio i najmlađi kapetan u povijesti, igrao je za engleske premierligaše Liverpool i Crystal Palace, a ima i 29 nastupa za seniorsku reprezentaciju Francuske. Danas je igrač Montpelliera te je sretno oženjen čovjek i otac troje djece, dok je četvrto na putu.
I dok danas vozi luksuzne automobile, nosi brendiranu odjeću i praktički ‘pliva’ u novcu, mnogi ne znaju da je kao dijete živio jako teškim i mučnim životom. Podsjetimo se, bio je četvrto dijete doseljenika iz Senegala u obitelji koja je brojila sedmero braće i sestara.
Sakho je jedan od rijetkih nogometaša koji se ne ustručava javno progovoriti o svom djetinjstvu obilježenom traumama, a ono čega bi se mnogi sramili, on ponosno ističe. Tako je u jednom trenutku rekao kako postati nogometaš nije bila njegova želja – već dužnost.
Morao je privrediti za obitelj, a kako je izgubio oca kada je imao samo 13 godina, znao je da što prije mora pronaći način da prehrani obitelj.
‘Na dan kad sam izgubio oca, s 13 godina, znao sam da ću postati nogometaš. Kad su me pitali je li teško biti kapetan PSG-a sa 17 godina, rekao sam da je za mene najteže bilo postati kapetanom moje obitelji s 13 godina’, ispričao je francuski nogometaš. Upoznao je kako izgledaju glad i hladnoća, a kao mali je na ulici prosio za hranu.
‘Jednom sam bio na ulici, prosio sam, a žena od koje sam tražio novac je držala svoju torbicu kao da joj želim nešto ukrasti. Bio sam šokiran. Samo sam htio malo sitniša, da si kupim kruha, a ona je mislila da je želim opljačkati. Tada sam obećao sam sebi da ću postati netko’, zaključio je te dodao kako mu je glavna motivacija u životu pomoći drugima.
‘Zbog svog života želim pomoći drugima. Pritom ne želim da moje odrastanje služi kao primjer drugima, već da im moj život bude inspiracija’, zaključio je francuski defenzivac koji danas živi svoj san te svojoj obitelji omogućuje sve ono što on sam nije imao. Iako tako može kupiti sve što želi, traume uvijek nosi sa sobom, a sjećanje na dane siromaštva ne blijedi.