ŽIVOTNA PRIČA LEGENDARNOG PELEA: Iz bijede se uspeo do zvijezda i postao nacionalno blago, ni bolest ga nije spriječila

Brazilski nogometaš Pele preminuo je u 83. godini života nakon borbe s bolešću, javljaju  svjetski mediji.

Rođen je kao Edson Arantes do Nascimento 23. listopada 1940. godine u gradu Três Corações u Brazilu, u sportskoj obitelji - njegov otac je bio poznati nogometaš Dondinho.

U vrijeme kada je došao na svijet, u njegov kraj je tek stizala struja, a roditelji su mu ime dali po slavnom američkom znanstveniku Thomasu Edisonu.

'Stvarno sam se ponosio time što sam nazvan po Thomasu Edisonu i želio sam da me zovu Edson. Mislio sam da Pele zvuči užasno. To je bilo glupo ime. Edson je zvučalo mnogo ozbiljnije i važnije', ispričao je jednom prilikom.

Zanimljivo je i kako je Edson postao Pele. Obitelj, koju su pored roditelja činila još dvojica mlađe braće, u ranom djetinjstvu zvala ga je Diko, ali su ga školski prijatelji prozvali Pele. I što se više bunio, oni su ga češće zvali Pele. Nadimak je dobio po portugalskoj riječi pelado, što znači bosonog. Vjerojatno je uglavnom igrao bos.

Djetinjstvo u bijedi i lopta od čarape

Odrastao je u velikom siromaštvu u Sao Paulu, kako to često biva s najvećim imenima južnoameričkog nogometa, poput Ronalda, Neymara i Ronaldinha. Još kao dijete, Pele je morao raditi kako bi pomogao obitelji, a uglavnom je čistio cipele gospodi i bio posluga u kafićima.

Još tada je pokazivao zanimanje i talent za nogomet, a igrao je za lokalni niželigaški klub. Kako nije imao dovoljno novca za loptu, kod kuće je uglavnom trenirao šutirajući čarape napunjene novinama i vezane vinovom lozom. Počinjao je u Bauru Atléticu, a kao tinejdžer je igrao i za jedan malonogometni klub. Mali nogomet je tada tek osvajao ovaj dio Brazila, a Pele je sa svojim timom osvojio prvi turnir. Iako je imao samo 14 godina, njegovi protivnici bili su odrasli muškarci, a Pele je ovo iskustvo smatrao važnom lekcijom.

Pele u reprezentaciji Brazila – ostvarenje sna nacije

Do početka 1957. već je imao mjesto u prvom timu, a deset mjeseci nakon što je postao profesionalni nogometaš dobio je poziv za reprezentaciju Brazila. Debitirao je protiv Argentine, kada je njegova ekipa izgubila 2:1, ali je on postigao pogodak i do danas ostao najmlađi igrač reprezentacije koji je dao gol.

Nakon Peleovih nastupa na svjetskim prvenstvima 1958. i 1962 (koja je Brazil osvojio i iako je na ovom drugom malo igrao jer se povrijedio), najbogatiji europski klubovi poput Real Madrida, Juventusa i Manchester Uniteda pokušavali su ga dovesti.

'To mi je pružilo mnogo samopouzdanja. Znao sam da se ne trebam bojati bilo čega što bi se moglo dogoditi', istaknuo je u jednom intervjuu.

Milanskom Interu je to čak pošlo za rukom 1958., ali je vlasnik kluba Angelo Moratti bio primoran poništiti potpisan ugovor zbog burne reakcije navijača Santosa. Štoviše, predsjednik Jânio Quadros proglasio je 1961. Pelea 'službenim nacionalnim blagom' kako bi ga spriječili da ode iz zemlje.

Godine 1970. dobio je priliku ispraviti nepravdu koju mu je Fortuna nanijela povredom na Svjetskom prvenstvu 1962. Nakon što je povrijeđen bio primoran igrati jedan meč do kraja, Pele se zarekao da više nikada neće obući državni dres. Pozvan je 1970. u reprezentaciju, odbio je poziv, ali se ipak predomislio. Jer to je Brazil. Predvodio je svoju reprezentaciju do trećeg trofeja na Mundijalu.

U finalu su se u Mexico Cityju suočili s Italijom, a Brazil je pobijedio rezultatom 4:1. Pele je postigao 100. gol brazilske ekipe na svjetskim prvenstvima, a njegovo slavlje u zagrljaju Jairzinha jedan je od najupečatljivijih trenutaka u povijesti nogometa.

Posljednji meč za Brazil Pele je odigrao 18. srpnja 1971. protiv Jugoslavije u Rio de Jaineru, kada je rezultat iznosio 2:2. Njegova reprezentacija nikada nije izgubila ako su na terenu bili i Pele i Garrincha.

Kraj karijere

Tri godine nakon povlačenja iz reprezentacije, Pele je iz Santosa prešao u američki New York Cosmos, ali se povremeno vraćao odigrati poneku utakmicu za Santos, s kojim je osvojio još jednu titulu prvaka Brazila 1977. Iste godine je završio karijeru revijalnim mečom između Cosmosa i Santosa.

Borba za zdravlje

Uklanjanje desnog bubrega 1977. bilo je samo početak bitke koju je Pele vodio desetljećima. U studenom 2012. imao je uspješnu operaciju kuka, a 2017. pojavio se u Moskvi na ždrijebu za Svjetsko prvenstvo u invalidskim kolicima.

Mjesec dana kasnije mu je pozlilo zbog iscrpljenosti i završio je u bolnici. Ponovo je hospitaliziran 2019. zbog infekcije urinarnog trakta, pa je i operiran radi uklanjanja bubrežnih kamenaca.

U rujnu 2021. godine uklonjen mu je tumor s debelog crijeva, a nakon što se osjećao bolje započeo je proces kemoterapije. Međutim, u studenom 2022., ponovno se našao u bolnici zbog srčanih problema i toga što kemoterapija više nije davala rezultate.

Te godine objavljeno je i da je Brazilcu uklonjen desni bubreg i počeli su njegovi ozbiljniji zdravstveni problemi.

Trećeg dana prosinca, baš u jeku Svjetskog prvenstva u Katru, brazilski mediji su javili da je Pele prebačen na palijativnu njegu jer je došao kraj borbe i da liječnici čine sve da najvećoj legendi svjetskog nogometa ublaže posljednje trenutke života.

Međutim, ubrzo se oglasila njegova kći Flavia, koja je demantirala da je Peleovo stanje toliko teško. Kako je otkrila, nogometaš boluje od upale pluća izazvane Corona virusom i da je hospitaliziran samo zato što je nešto slabiji zbog kemoterapije. On je potom na društvenim mrežama poručio da je snažan, da navija za Brazil i da je zahvalan obožavateljima i mladim nogometašima koji su mu ukazali poštovanje na SP u Katru.

Život Edsona Arantesa do Nascimentoa, čiji nadimak Pele i širok osmijeh zna svaki čovjek na svijetu, primjer je da – koliko god djelovalo nemoguće – sve se može ostvariti uz upornost i vjeru. Od lopte od čarapa i novina do toga da cijeli stadion na Svjetskom prvenstvu u Katru uzvikuje njegovo ime 52 godine nakon što je posljednji put nastupao na Mundijalu.