Miroslav Ćiro Blažević napustio nas je u svojoj 88. godini nakon izgubljene bitke s rakom, a hrvatski svijet sporta trenutno je zavijen u crno. Uvijek veseo, dobronamjeran i sa spremnim savjetom Ćiro je bio legenda hrvatskog nogometa, a još danas itekako dobro pamtimo dane slave i veselja kada je kao izbornik nogometne reprezentacije poveo Hrvatsku do osvajanja brončane medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998.
Bili su to dani za pamćenje, vremena kad je hrvatsku reprezentaciju, pa i sve navijače oko nje krasio veliki nacionalni naboj. Kockice su tog ljetnog dana preplavile Pariz, a naši nogometaši se upisali u vrh svjetskog nogometa – iako to nitko od malene Hrvatske nije očekivao.
Od tada smo još jednom osvojili broncu i još jedno srebro na Svjetskim prvenstvima, no tada je to bio najveći uspjeh naših nogometaša u povijesti. Izabranici Ćire Blaževića toga su dana, 11. srpnja 1998. godine, svladali Nizozemsku 2:1 i stigli do brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Hrvatska je do pobjede stigla pogocima Roberta Prosinečkog i Davora Šukera, koji je pogotkom u 36. minuti stigao i do nagrade Zlatne kopačke tog turnira.
Po mome mišljenju najteži protivnik bili su nam Nizozemci u utakmici za treće mjesto. Oni su bili daleko najbolja reprezentacija na Svjetskom prvenstvu, a nisu osvojili taj turnir zbog nesreće’, rekao je nogometaš Robert Jarni tada.
‘Na koncu nisu uzeli ni broncu jer su bili šokirani od ispadanja na penale u polufinalu. Iskreno, nisu se nadali da mi možemo odigrati onako tvrdu, čvrstu utakmicu. Ladić je briljirao, ali svaki naš prolazak preko centra bio je jako opasan. I na kraju smo dohvatili tu broncu’, dodao je u jednom intervjuu Jarni.
Podsjetimo se, legendarni Ćiro tada je sastavio brončanu momčad ‘zlatnog sjaja’. Bili su tu Ladić, Bilić, Štimac, Soldo, Stanić, Prosinečki, Vlaović, Jurčić, Asanović, Jarni, Boban, Tudor, Šuker – sve velikani nogometne scene. Ćirini su ‘sinovi’ sve golove postigli u prvom poluvremenu, a mrežu je Nizozemaca u 13. minuti načeo Robert Prosinečki. U 21. minuti je izjednačio Zenden, da bi pogodak za pobjedu i lovoriku najboljeg strijelca turnira u 36. minuti postigao Davor Šuker.
U trenutku kada se Hrvatska još oporavljala od ratnih stradanja te je tek našla puno priznanje svoje važnosti i suverenosti na međunarodnoj, političkoj sceni, ova je pobjeda bila ‘melem na ranu’ Hrvata te razlog velikog ponosa koji i dalje dira u srce. I dok su igrači odigrali vrhunsku igru, svi su zasluge za ovu pobjedu primarno pripisali genijalnom Ćiri koji je sastavio tim vrijedan medalje.