'Meni je potpuno normalno pomagati obitelji radom na zemlji', govori nam 25-godišnji Martin Erlić, hrvatski nogometni reprezentativac koji nas je sve oduševio u prošlogodišnjim utakmicama Lige nacija protiv Francuske i Danske kad je debitirao za Vatrene. A pogotovo kad je snimljen kako radi u polju obiteljskog OPG-a unatoč tomu što je postao zvijezda.

Pa baš ga to i čini pravom zvijezdom, premda Martin to za sebe nikada neće reći jer je jako rano naučio što su obiteljske vrijednosti, i to kad je sa samo 12 godina samostalno otišao u Zagreb ostvariti svoj nogometni san. Za početak našeg razgovora ispričao nam je što voli raditi u polju, ali i što ga manje veseli.

Šime Erlić
privatna arhiva 

'Branje višanja ne volim, tu se čovjek baš satare jer su sitne. Bereš ih nekoliko dana, ovisi koliko imaš stabala, od jutra do mraka. Zato volim kupiti krumpire. Najdraže mi je kad nas bude desetak u ekipi jer tada ima puno rada, zezancije i komunikacije. I ciklu mi je drago birati i brati. A to sve radimo za naše potrebe, kako bismo imali domaću hranu. Baš mi se otac žalio kako ne može jesti onu iz dućana, smeta mu za želudac. I stvarno je ovo privilegij kad možeš jesti nešto bez aditiva i da nije riječ o industrijskoj proizvodnji', priča nam ovaj vrijedni Tinjanin, sretan i zbog životinja koje njegovi imaju na obiteljskom imanju.

'Držimo ovce, kokoši, svinje... Moj otac uvijek govori da onaj tko ima zemlju ima bogatstvo, dobro je svašta znati raditi. Nikad ne znaš što te čeka. A ja bih jednog dana volio imati svoju farmu, konje', priča nam ovaj 195 centimetara visoki stoper talijanskog kluba U.S. Sassuolo.

Martin Erlić
privatna arhiva 

Kaže da je prošle godine sagradio kuću u Tinju, rodnome mjestu, samo nekoliko minuta od obiteljske kuće.

'Malo mi je neobično što živim sam, ali svakodnevno sam kod svojih na ručku kad sam na odmoru', smije se.

Na pitanje što obožava od hrane kaže: 'Lešo spiza mi je najdraža, pogotovo juhe, pileća ili goveđa, to obožavam. Ako nema juhe, ručak mi nije kompletan. No na slatko sam slab. Na kolače općenito, a pogotovo na one moje sestre Nine. Radije ću pojesti komad mesa manje pa da mi ostane mjesta za desert.'

Ovaj zgodni Dalmatinac ponosan je i na svoju diplomu kuhara.

'Kad sam igrao i živio u Rijeci, u Opatiji sam završio ugostiteljsku školu. Dobro mi je išlo kuhanje, pokazao sam to na praksi. Volim pripremati razne vrste rižota, tjesteninu, pogotovo otkako živim u Italiji. Preferiram one s pestom, pogotovo carbonaru, a najbolja se jede u Rimu', tvrdi ovaj talentirani momak koji je najzahvalniji svojoj obitelji što se odricala i bila uz njega.

privatna arhiva Šime Erlić

'Nas je petero djece, ja sam najmlađi. Tu su braća i sestre Ana, Ante, Nina i Luka. Oni su moja snaga i s njima sam uvijek dijelio tajne i one teške trenutke kad sam kao dijete otišao iz kuće i imao operacije koljena i ramena', ističe zaljubljenik u domaću glazbu i ples.

'Vedre sam naravi, volim pjesmu i ples. Od domaće glazbe obožavam Dalmatino, Olivera, Magazin. I u reprezentaciji sam DJ', smije se.

A ima li curu, pitali smo ga?

'Ne, slobodan sam', priznaje.

A kakve cure voli?

'Iskreno, nemam neki svoj fizički tip da mora biti plavuša, crnka, visoka, niska... Intuitivno mi se mora svidjeti na prvu. Volim razgovorljive, duhovite cure, ne da je neka dosadna. I dodao bih da su mi naše cure puno ljepše i normalnije od Talijanki', otkriva.

Kroz šalu nam je na kraju rekao da bi mu najdraže bilo da upozna djevojku karakterno nalik njegovoj mami. Dok se sve to lijepo ne posloži u privatnom životu, ovaj nogometni biser daje sve od sebe u dresu U.S. Sassuolo, nada se uspješnoj sezoni svoga kluba, kao i igrama i trijumfima u dresu Vatrenih.