Hrvatska atletičarka i dvostruka olimpijska prvakinja u bacanju diska Sandra Elkasević (djevojački Perković) slavi 34. rođendan. Naša najbolja atletičarka rođena je 21. lipnja 1990. godine u zagrebačkoj Dubravi u obitelji majke Vesne i oca Damira Perkovića.
Kad je imala pet godina, otac ju je napustio i prekinuo svaki kontakt, a s novom obitelji živio je u istom mjestu. Tako je Sandrina mama Vesna podigla nju i njezina brata.
Napuštanje oca ostavilo je velikog traga u njezinu odrastanju. Kako bi olakšala život svojoj samohranoj majci, rano je ustajala i svaki dan sama iz Dubrave autobusom i tramvajem išla na treninge košarke i atletike. Majka ju je podržavala i uvijek isticala svoje pravilo 'možeš birati čime ćeš se baviti, ali kad kreneš, moraš i završiti', pišu Sportske novosti.
'Ja sam već s 20 godina osvojila svoje prvo europsko zlato i već tada postala veliko ime hrvatske atletike, kasnije i svjetske. Ali moji uspjesi, koji su došli nakon toga, pokazuju da sam ostala prisebna i da znam odakle sam potekla, a potekla sam iz discipline, velikog rada, odricanja i želje za još boljim rezultatom. Nisam poletjela. Mnogo toga mogu zahvaliti svojoj majci koja je iznimno normalna žena i veliki motivator, podrška i uzor, a u drugu ruku veliki kritičar koji ne dozvoljava da ni ja, a ni brat (koji je magistar strojarstva) ne poletimo jer ni ona nije takva. Jako je moralna, stabilna i realna',rekla je Sandra.
Nakon vjenčanja s Edisom objavila je fotografiju s majkom Vesnom.
‘Sve što jesam, ili se ikada nadam da ću biti, dugujem svojoj MAJCI Hvala što me podržavaš! Hvala ti što si mi pokazala što je bezuvjetna ljubav. Hvala ti što se brineš za mene jer te još uvijek trebam, hvala ti što si bila moj učitelj, moj anđeo čuvar i moj najbolji prijatelj! Volim te!‘
Inače, Sandra je kao dijete gotovo izgubila ruku. Kad je imala tri godine proletjela je kroz staklo, a liječnici su se sedam i pol sati mučili kako bi joj spasili ruke. Uspjeli su u tome, a danas su ostali tek tragovi na kože, no ne i na sportskim uspjesima.
Sportašica se na Staru godinu udala za svog dugogodišnjeg partnera Edisa Elkasevića. Edis je njezin dugogodišnji dečko i trener, a upoznali su se kada je ona imala 15 godina.
'Tada nismo krenuli u neku ljubavnu romansu, ali s 21 godinu sam se ja nekako malo zaljubila u njega, on se zaljubio malo u mene. Tako je to nešto krenulo. Tada sam osvojila prvo olimpijsko zlato, počeli su ti neki veliki uspjesi. Još sam bila dijete, ne možeš se s 22 godine nositi s olimpijskim zlatom i ponašati kao što se ponašam danas kad sam zrela i odgovorna. Ti si mlad i lud, uzeo si olimpijsko zlato i partijao bi do jutra, onda imaš tu osobu koja je tu u tvom životu kad ti odrastaš. On me zna i najbolju i najgoru', ispričala je za IN magazin.
Ona nikad ne skriva kako joj je Edis desna ruka u svakom životnom segmentu.
'Mislim da je naša dugogodišnja veza bez incidenata pokazala da smo jako dobar par i da jednostavno funkcioniramo. Edisa ne možeš ne voljeti. Velika je podrška, vođa na treningu, dobar trener i u svom je poslu veoma odgovoran, a opet samozatajan. Ja sam sportaš, promotor, lice koje mora biti viđeno, a on je, ajmo reći 'čovjek iz sjene' i toga se drži', otkrila je Sandra kad je s Edisom proslavila desetu godišnjicu veze.