Proslavljeni hrvatski vratar Danijel Subašić je u stručnom stožeru Vatrenih. 39-godišnjin Zadranin je bio velika zvijezda naše reprezentacije, a sad im daje podršku na drugačiji način.
Svoju je nogometnu karijeru započeo 2003. godine kao vratar Zadra.
U to je vrijeme još bio srednjoškolac, a upravo je tada upoznao svoju sadašnju suprugu Antoniju s kojom je već više od 20 godina. Iako im od samih početaka nije bilo lako, jer se Antonijin otac protivio njihovoj vezi i nije se mogao pomiriti s činjenicom da je Danijelov otac pravoslavne vjeroispovijesti, oni su i dalje sretno zaljubljeni.
Ubrzo su preselili u Monako, a nakon 17 godina veze stigla je i kruna njihove ljubavi - sinčić Antonio koji se rodio 2019. godine u Petrovoj bolnici u Zagrebu, a koji je dobio ime po svojoj mami.
'Moja žena, moja stijena, moja kraljica', napisao je Danijel jednom prilikom na svom Instagram profilu, kada je pozirao uz svoju Antoniju.
Danijelov život obilježila je i velika tragedija. Subašić je igrao s godinu dana starijim Hrvojem Ćustićem u Zadru kada je 29. ožujka 2008. došlo do tragedije. Zadar je na domaćem terenu igrao utakmicu protiv Cibalije, a u jednom duelu Hrvoje je pao i glavom udario u zid koji je bio kraj terena. Preminuo je nakon nekoliko dana u bolnici.
Jednom prilikom Danijel je rekao kako mu Hrvoje često dođe u misli. Opisao je kako se nakon povratka iz Amerike mučio sa snom te pred zoru počeo razmišljati o nastradalom prijatelju.
'I razmišljam onako sam za sebe, što bi bilo da tu nesretnu loptu nisam ispucao baš prema njemu, nego na drugu stranu, u aut... Možda ne bi nastradao. Zašto je sudbina baš tako htjela? A stalno mi je govorio: 'Brate, ispucaj koju loptu na mene, nemoj stalno na Terku ispucavati'. Što ću, imali smo dogovor u svlačionici da dugim loptama tražim baš Želimira Terkeša koji je bio naš najbolji napadač, ali ponekad sam pokušao pronaći i Hrvoja. I eto, baš taj put sam je ispucao prema njemu. Sudbina, ništa drugo nego nesretna sudbina...', prisjetio se Subašić za 24sata.
Utakmicu su odigrali do kraja, a kasnije čekali vijesti iz bolnice te se molili da će sve biti u redu. Opisao je kako su liječnici u početku bili optimistični, ali da se na kraju sve zakompliciralo. I danas se pita zašto je to tako moralo završiti.
'Svi smo ga jako voljeli i odmah smo se dogovorili da ćemo na prvoj sljedećoj utakmici svi istrčati na teren u majici s njegovim likom, a ja sam se zarekao da ću je ispod dresa nositi sve do kraja karijere. Tako je bilo do sada, a tako će biti i ubuduće. Moj Hrvoje će zauvijek biti uz mene, i to ne samo na majici, nego i u srcu', objasnio je Subašić za portal 24sata.