Bivši nogometaš Real Madrid Predrag Mijatović i srpska dizajnerica interijera Elena Karaman Karić bili su slavni srpski par. On je bio markantni nogometaš koji je tada igrao za Partizan, a ona je uživala status fatalne djevojke pred čijim vratima su udvarači čekali u redu. Tek što je završila gimnaziju, Elena se udala za Predraga unatoč tome što je vjerovala da se nikada neće udati.
Zajednički život započeli su u Valenciji, gdje su ostali do kraja braka iz kojeg su dobili dva sina, Luku i Andrea. Međutim, par se razveo, a doživjeli su i veliku tragediju. Nažalost, Andrea je rođen s cerebralnom paralizom i umro je 2009. godine u dobi od 14 godina.
Ona se povodom Andreinog rođendana oglasila na svom Instagramu. Elena je objavila fotografiju sina pored dvije ruže i dara s pamukom.
'Sretan rođendan mom anđelu, neka te krila dobrote nose uvis da plešeš sa zvijezdama', napisala je.
Legendarni nogometaš Reala je za Unu TV ispričao detalje o smrti sina koja je uzrokovana teškim oblikom bolesti hidrocefalije.
'Kada dobijete vijest da s vašim djetetom nešto nije u redu i da su prognoze negativne što se tiče njegove bolesti i njegovog razvoja, to je uvijek šok. Zašto baš meni? Što sam ja to skrivio da me Bog tako kaznio? Onda shvatiš da se to događa milijunima ljudi, samo ti to u tom trenutku ne znaš. On je otišao prije 14 godina, puno je vremena prošlo. Bez obzira na karijeru i na sve, za roditelja je najvažnija stvar da djeca budu zdrava. Hoće li biti odlikaši, hoće li će biti uspješan u životu, hoće li napraviti karijere, to je bitno, ali je sekundarno. Najbitnije je da su zdrava, da su tu, da mogu pričati, zagrliti te, da te pitaju, da ih pitaš, da ti odgovore', ispričao je Mijatović svojevremeno te dodao:
'Kad se rodio, rečeno mi je da će njegov život maksimalno potrajati do sedme godine, i to uz puno sreće. Evo da vam kažem jednu stvar, on je živio 14 godina. On je fenomen! Ne postoji veći borac od njega. On je nadrastao sve prognoze sa velikim problemima i operacijama. Živio je dvostruko duže od svih prognoza, meni je to za oca bio fenomen jer se tako borio. Ako je tako mogao da se bori on, zašto ne bismo mogli da se borimo svi mi oko njega? Ne razmišljate što će biti sutra, za šest mjeseci...
Jednostavno, od njegove sedme godine svaki njegov dan je bio, ono, vidiš ga, super je, nema krizu, ma fenomenalno. Ideš tim pravcem. Kad se približi ono najgore, onda se malo poremetiš, malo je teško. Andrea nikada nije hodao, nikada nije trčao, nikada nije pričao. Ima par nekih stvari koje smo mi tumačili da govori to što mi mislimo da govori. A kad je bio bez kriza, bio je jedan nasmijan dečkić i to ti ostane u sjećanju. Naravno, ostaju ti i te grozne stvari u sjećanju, ali uvijek se boriš da lijepe stvari pobijede one loše', otkrio je.