Bosanskohercegovački košarkaš Jusuf Nurkić se oženio svojom odabranicom Eminom Durić. Vjenčanje godine održalo se ove subote u Dubrovniku i prisustovale su mu brojne zvijezde među kojima i Dino Rađa, Enis Bešlagić, Tarik Filipović, Petar Grašo. No na vjenčanju nije bio Jusufov otac, Hariz Nurkić, on je za Avaz progovorio o nesuglasicama sa sinom s kojim ne razgovara posljednjih pet godina.
'Eto, dokle je to došlo. Othraniš dijete, digneš ga na noge, pošalješ u svijet, a onda počinju utjecati drugi faktori, tako da, vjerojatno, nisam bio rado viđen gost na tom vjenčanju. Možda zbog svega toga kako su me predstavljali, kao monstruma koji je, kao, pretukao 14, 15, 20 ljudi, pa se, vjerojatno, i moj sin sramio svega toga', rekao je Hariz za Avaz.
Uz to, Hariz napominje, da je i Jusufova majka doprinijela tome da njih dvojica ne razgovaraju. No, najviše je, kaže, kriv menadžer Trnovčević.
'Boli me to što Jusuf ne spominje koliko mu je u odrastanju pomogao nastavnik Muhamed Umihanić zvani Muho, kojem se nikada nije javljao, a s kojim je napravio prve sportske korake. Za njegov uspjeh bio je zaslužan trener Ozren Selesković, potom ravnatelj Osnovne škole 'Bašigović', koji su mu pomogli da 'prohoda' u sportskom smislu, pa profesor Kamberović u srednjoj školi. Znate, kada se konj osedla, svako može da ga jaše. Najviše je, opet kažem, utjecao Enes, s obzirom na to da se vodio samo novcima', dodaje Nurkić.
Ispričao je i što se dogodilo 2017. godine kad su počeli sukobi između njega i sina.
'Prije pet godina sam imao emboliju pluća i Jusuf mi tada čak nije došao u bolnicu. Nije me nikad pitao imam li ja čime kupiti lijekove koje moram piti zbog te embolije', kazao je.
'Tada su i nastale nekakve nesuglasice, ne znam ni ja, iskren da budem, zbog čega. Nešto se naljutio, ne vidim razlog. Ja sam čitav život posvetio borbi za obitelj. Ipak, u životu se ne vrati sve onako kako zaslužujete', naveo je.
Hariz ističe da je sve to velika sramota.
'Žao mi je, ovo je velika sramota za mene, a trebala bi biti sramota i za njega, posebno jer je javna osoba. Bez obzira na to što ga predstavljaju kao jednu veličinu, on od 2017. godine ne razgovara s ocem', govori Hariz.
Otkrio je kako je proveo dan sinovog vjenčanja.
'S jednim susjedom sam bio u jednom restoranu i malo smo se proveselili. On je moje drugo dijete, ja sam jedno dijete izgubio 1993. godine. Teško mi je, ali to su njegovi razlozi, a on neka se sramoti zbog tih stvari', rekao je.
Ni majci se Jusuf, kaže Hariz, nije javljao osam mjeseci.
'Naljutio se i na brata pa sam mlađeg sina zamolio da se pomire, barem zbog svadbe. Ne mogu više u sebi da držim sve ovo. Stalno čitam, kupio majci auto, nema mene, izveo majku na ćevape… Nisam ja željan ćevapa. Glumi neku veličinu. Neke struje su ga okružile, on zna svoj pravac i želim mu sve najbolje u životu', ispričao je.
O tome bi li prihvatio ruku pomirenja, Hariz kaže:
'To je moje dijete, ja njega ne mogu mrziti. On mora znati tko je bio žrtva. Ja sam izdržao rat, strašne stvari, a da ne mogu sve ostalo. Imam mnogo čvršći karakter nego što pojedini misle. Žao mi je zbog druge strane, prijatelja koji to malo trpe. Ipak je to svadba visokog ranga u “bijelim košuljama”, a kada se radi o takvoj svadbi s “bijelim rukavicama”, nije to baš sjajno, znam iz iskustva. Nije sve med i mlijeko. A njemu hvala na pozivnici za vjenčanje', ironično je zaključio.