'On je dobar muž, a mislim da će biti još bolji otac': Sandra Elkasević o medenom mjesecu i planovima sa suprugom

Najtrofejnija hrvatska atletičarka i višestruka europska i svjetska prvakinja u bacanju diska Sandra Elkasević podijelila je s nama čarobne trenutke s medenog mjeseca na Bora Bori. Sa suprugom Edisom, za kojeg se udala 31. prosinca 2023., provela je nezaboravne dane u srcu Francuske Polinezije, na destinaciji koja je dugo bila njihov zajednički san. U ekskluzivnom intervjuu otkrila nam je zašto su se odlučili baš za Bora Boru, kako su se proveli u tom rajskom okruženju te koje im je nezaboravne trenutke donijelo ovo putovanje iz snova.

Dugo ste čekali odlazak na odmor. Jesu li zbog čekanja nastala posebna očekivanja? Kada ste napokon stigli, je li stvarnost nadmašila snove?

Rekli ste da ste putem društvenih mreža vidjeli da je prekrasno, ali iskreno ću vam reći - jedna fotografija ne može prenijeti emociju i ljepotu koju smo tamo doživjeli. Istina je da smo dugo čekali putovanje i istina je da smo dugo putovali. Kako se u šali kaže, prešli smo pola svijeta. No sve se isplatilo onoga trenutka kada smo sletjeli na otok i bosi stali na bijeli pijesak.

Zanima nas i kako ste provodili dane?

Bili smo dugo na otoku, punih 16 dana, pa smo imali priliku napraviti sve što smo željeli. Išli smo na izlete na moru, vadili bisere, ronili s mantrama i morskim psima, istražili otok i selo Vaitape, upoznali kulturu lokalaca jer smo željeli osjetiti i istražiti nešto novo. Jeli smo Tahitian oven, što je slično našoj peki, a peče se u zemlji i prekriva listovima banane. Ljudi su zaista predivni i jako srdačni. Bio nam je to baš odmor iz snova za koji sam rekla - ovako daleko leti se jednom u životu, ali bojim se da ovo nije bio zadnji put.

Pohvalili ste se da ste plivali s ražama. Kakvo vam je bilo to iskustvo?

Jednom riječju predivno! Nisam ni sanjala da ću imati priliku zaplivati s ražama, uživati u njihovom prisustvu, dodirivati ih. Naravno, ne bih se usudila da nismo imali stručne i obrazovane vodiče koji su vodili brigu o nama tako da možemo uživati i, naravno, da budemo sigurni. Jedna je raža bila zaista posebna, a lokalci je zovu Gigi. Kada smo došli na mjesto gdje se raže nalaze, ona je odmah došla u zagrljaj. U šali sam rekla Edisu da mi imamo mačke i pse za kućne ljubimce, a oni morske pse i raže.

Jeste li to oduvijek htjeli isprobati ili je došlo sasvim spontano?

Obožavam ronjenje, volim boraviti ispod vode i istraživati podvodni svijet. Stvarno volim sve životinje, ali isto tako ne volim dovoditi sebe u opasnost i nikada ne bih ništa radila samo na svoju ruku. Kada negdje idemo, uvijek se pobrinemo da imamo najbolje vodiče i instruktore koji će voditi brigu o nama. Sada sam imala priliku doživjeti taj svijet izbliza i baš sam uživala.

Francuska Polinezija za vas ima posebnu simboliku jer je Francuska ove godine bila domaćin ljetnih Olimpijskih igara. Je li to na neki način dodalo posebnu vrijednost vašem medenom mjesecu?

Naravno, zato i jest posebno sve vezano uz naše putovanje. Bora Bora, otok u Francuskoj Polineziji, Olimpijske igre ove godine u Parizu, naš medeni mjesec, nove odluke u životu i naš novi zajednički početak. Bora Bora, ili kako kažu lokalci Pora Pora, znači prvo rođenje, početak svega. Tu je i simbolika našega zajedničkog života pa je bilo savršeno mjesto za naš medeni mjesec.

Spomenuli ste da planirate i odmor na Havajima nakon Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine. Je li to dio vaše tradicije - povezivanje sportskih uspjeha s velikim životnim događajima i putovanjima?

Istina, ali ima još do toga. No zašto ne, nakon 2028. godine i Los Angelesa, prođe li sve kako smo zamislili, skoknut ćemo do Havaja. Ipak je to samo osam - devet sati leta, ništa strašno za nas. Naš život je od početka isprepleten privatno i poslovno, spojili smo dvije ljubavi, našu i sport, i uživamo u životu. Volimo da sve što radimo ima posebno značenje jer stvarno držimo do takvih stvari i tradicije. Želimo se u starim danima u staračkom domu sjećati kako nam je u svemu bilo lijepo zajedno.

Nekako smo mišljenja da boravak u tom tropskom raju s pogledom na beskrajan ocean potakne ljude i na razmišljanje o budućnosti. Jesu li možda i vama misli o obitelji, djeci i zajedničkim snovima postali još jasniji u tako opuštenom okruženju Bora Bore?

Sve što želim imam baš sa svojim Edisom. Imam ljubav, sigurnost, svoj mir i samo s njim mogu biti ja jer me on voli baš takvu kakva jesam. Naravno da čovjek uvijek razmišlja o budućnosti, ne treba se nalaziti u tropskim krajevima. Uvijek treba sanjati i željeti lijepe stvari. Tradicionalno sam osoba, jako volim obitelj i svoje ljude, a obitelj čine roditelji i, naravno, djeca. Više puta sam rekla da bih se željela ostvariti kao majka, a Edis je jedina osoba s kojom bih ikada o tomu sanjala. On je dobar muž, a mislim da će biti još bolji otac, ali kada i gdje, želimo da o tomu vrijeme odluči, da se dogodi baš kada se i treba dogoditi. Ništa u životu nismo forsirali pa tako ni to da postanemo roditelji. Volimo se, uživamo zajedno, poštujemo se i Bog će nas nagraditi kada bude smatrao da smo oboje spremni.

Ne kažu bez veze da je medeni mjesec poseban trenutak u životu svakog para. Postoji li neki trenutak, nešto što se dogodilo na Tahitiju što ćete zauvijek nositi u srcu?

Poklon koji sam dobila od Edisa. Naušnice od crnog bisera koje će me zauvijek podsjećati na to koliko nam je bilo lijepo zajedno.

Što biste savjetovali parovima koji razmišljaju o svojemu medenom mjesecu? Što je po vašem mišljenju najvažnije da bi putovanje bilo nezaboravno?

Najvažnije je da zajedno donesu tu odluku i da odu ondje gdje zaista žele. Medeni je mjesec putovanje jednom u životu i treba ga maksimalno iskoristi. Ne treba žaliti ni za čim, dajte si više vremena da samo vas dvoje provedete dovoljno dana zajedno, da se ponovno zaljubite, povežete i postanete jedno. To ćete zauvijek nositi u svom srcu. Ljubav je predivna i treba u njoj znati uživati.

Baš takva putovanja često otkriju nove strane osobe koju volimo. Je li na ovom putovanju bilo trenutaka kada ste vi otkrili nešto novo o suprugu, nešto što vas je iznenadilo ili oduševilo?

O njemu svaki dan otkrivam nešto novo i sve što vidim, više mi se sviđa i sve se više zaljubljujem u njega. On je čovjek mog života i ne bi ga dala ni za što na svijetu. Kao što sam spomenula, tradicionalna sam žena, obitelj mi je na prvome mjestu, a on je čovjek koji se savršeno uklopio u idealnu sliku moga partnera. Još je veća ljepota to što zajedno volimo i dijelimo sve u životu.

Znači, važno vam je i sve avanture dijeliti upravo sa suprugom?

Da, jako. Iskreno, ništa mi nema smisla ako on nije tu i ne sudjeluje u svakom trenutku mog života. I lijepe i manje lijepe trenutke, baš sve volim proživjeti i podijeliti s njim. Kao što sam rekla, on je čovjek mog života i želim da bude uz mene svaki trenutak. On je moj kamen oslonac, uz njega sam najsigurnija i uz njega sam ja - ja. Jednostavno želim sve s njim, kako prije 13 godina kada smo prohodali tako i danas.

Jeste li na Tahitiju doživjeli neki trenutak kada ste pomislili da se barem zaustavi vrijeme? Kada ste zajedno gledali u horizont i poželjeli da se vrijeme zaustavi baš tu i sada?

Što vas najviše povezuje kada ste daleko od doma? Imate li neku svoju malu rutinu bez obzira na to gdje se nalazite?

Ako bih morala izdvojiti samo jednu, to je definitivno jutarnja kava koju volimo popiti zajedno i u miru. Na Bora Bori, primjerice, budili smo se svako jutro oko 6.30, izvukli bismo se iz kreveta, obukli kupaće i uskočili odmah u predivno more. Poslije bismo skuhali kavu i uživali u izlasku sunca. Nešto naše, nešto predivno, nešto jedinstveno.

Otkrili ste nam i da je ovo putovanje bilo spoj uživanja i istraživanja. Što vam je bilo važnije - opuštanje ili otkrivanje nove kulture?

I jedno i drugo. Iskreno, uvijek odvojimo dovoljno vremena da sve stignemo pa jedan dan istražujemo, a drugi se samo odmaramo. Volimo obogatiti znanje kamo god pošli, upoznati novu kulturu, volimo vidjeti, doživjeti i osjetiti mjesto u kojem se nalazimo. Tako se na poseban način zbližimo s lokacijom, ispune nas novi doživljaji i znanja. Čovjek raste dok je živ, što više stvari vidi, čuje i osjeti, jednostavno ne može biti isti kao prije. Poanta življenja i jest da svaki dan učimo i budemo bolja verzija sebe.

Je li nešto posebno ostavilo dojam na vas i supruga dok ste istraživali? Ljudi, hrana, prizori…?

Sve! Spomenula sam da smo baš uživali u svemu i ne bih ništa mijenjala. Možda samo da je malo bliže, da nismo toliko dugo putovali. No kamo god odemo, a baš volimo putovati zajedno, nas se dvoje super slažemo, kako na terenu tako i izvan njega. Volimo dijeliti trenutke, smijati se i uživati u našoj iskrenoj ljubavi. Baš neopisivo.

Tahiti je daleko od svakodnevnog života. Kako ste se osjećali kada ste oboje mogli isključiti sve što vas inače okružuje, daleko od medijskih obaveza i profesionalnih izazova?

Živimo život samo za sebe bilo gdje i uvijek, volimo se isključiti od svega, napuniti baterije i uživati u trenutku. Radimo težak posao i imamo veliku odgovornost, kako prema rezultatu tako i prema sebi. Veselimo se odmoru, ali isto se tako veselimo i radu jer nema lijepog odmora ako on nije potpuno zaslužen. Koliko god smo skupa svaki dan, kada završi sezona volimo zajedno otići negdje. To je vrijeme samo za nas, naši trenuci koji nemaju cijenu i naš način da se odmorimo i ponovno motiviramo za ciljeve koji nas čekaju. Zato nama nikada ne nedostaje motiva, naš motiv je život i to da ga proživimo kako treba, da ne žalimo ni za čim.

Što vam je onda bilo najdragocjenije u vezi s tim vremenom? Je li to bio osjećaj slobode, otkrivanje nečega novog ili jednostavno prilika da jedno drugom posvetite punu pažnju?

Sve od navedenog, mi volimo biti mi, bez ikakvih granica i moranja. Volim se našaliti i reći da svaki dan u godini stalno nešto moram, što se tiče treninga, rezultata… Na godišnjem jedino što moramo jest uživati u potpunosti i da nam to ništa ne može pokvariti.

Znači, odmor vam pomaže da se ponovno povežete nakon intenzivne sportske sezone?

Odmor mi jako puno znači jer bez dobrog odmora nema ni rezultata. Čovjek ponekad treba stati na loptu, smiriti se, dati vremena i tijelu i glavi da se vrate na početne postavke pa da opet može dalje. Kada puno stavljaš u jednu vreću, ona se napuni i ne stane više, a onda treba malo i izvaditi. Treba se odmaknuti od svega, zaželjeti se opet svega, ponovno shvatiti koliko je sve to lijepo - putovati, uživati, ne misliti na vrijeme, hranu, kalorije, ali znati što tebe čini tobom i što te više od svega usrećuje. A to je za nas dvoje naš sport, naše probijanje granica, neki naši novi ciljevi i želje. Treba raditi, ali isto tako treba znati uživati u svom radu i odmoriti se jer čovjek samo mirne glave i punog srca može donositi ispravne odluke.