Hrvatski sportaši Valent i Martin Sinković na ovogodišnjim Olimpijskim igrama osvojili su svoje treće zlato, a četvrtu medalju. Za njih je samo riječi hvale imao i najbolji srpski tenisač Novak Đoković. Nakon što je slavni srpski sportaš prošetao ispred Eiffelovog tornja dao je intervju za HRT i pohvalio naše sportaše. 

'Prije turnira sam rekao da se bolje osjećam, rekao da da mislim da imam veće šanse za pobjedu. Ovo su moje pete Olimpijske igre, većinom sam ulazio kao glavni favorit. Ovog puta sam uspio, emocije su nezamjenjive, neopisive, nešto što su legendarna braća Sinković doživjeli više puta, oni su tu došli 'kao u šetnju parkom', osvojili još jedno zlato. Njima je isto drago, a meni je drago zbog njih. Fantastično je kad se na najvećoj sportskoj manifestaciji dokažu male nacije kao što su Srbija, Hrvatska i druge zemlje iz regije. Mislim da živimo san', poručio je Đoković za HRT.

Sada su braća Sinković na Instagramu podijelila fotografiju s Novakom.

'Posljednja s pravim šampionom uz koju smo zaključili našu parišku priču', napisali su uz objavu. 

Martin i Valent su za Story otkrili kako je izgledala njihova dramatična završnica u Parizu. 

'Hvala na čestitkama prije svega! Nije nam puno toga prolazilo kroz glavu, bili smo koncentrirani na tehniku i na veslanje i nismo se htjeli predati. Od adrenalina se i ne sjećam završnice utrke. Kad smo ušli u zadnjih 500 metara, bili smo četvrti i da mi je netko u tom trenutku dao brončanu medalju, prihvatio bih je odmah, ne bih razmišljao sekunde. Onda smo počeli prelaziti Švicarce i Rumunje zajedno i došli na drugu poziciju. Tada me adrenalin udario, u medalji smo, bili smo presretni i onda smo vidjeli krmu Britanaca, to je negdje pola dužine, i kako smo već bili u naletu, rekli smo 'ajmo dati sve od sebe', stavili ih pod pritisak pa što bude. I zadnja dva, tri zaveslaja znate bolje vi kako je bilo nego mi. Mislim da su nam najviše pomogli Rumunji i Švicarci što su nas povukli prema njima', rekao nam je Valent, dok je Martin dodao:

'Stvarno je lijepo treći puta postati olimpijski pobjednik. Na prvih 1000 metara smo mislili 'ako uhvatimo medalju, bit će super' jer nije krenulo kako smo zamislili. Ali kad smo digli finiš, polako prešli Rumunjsku i Švicarsku i vidjeli da su nam Britanci blizu, onda smo ih pokušali stići. Čak ni u tom trenutku nismo bili sigurni možemo li to, ali pomislili smo 'ajmo probati, nije nemoguće'. Krenuli smo najjače što možemo, vidjeli da ih stižemo te na kraju uspjeli i pobijediti.'