Proslavljeni hrvatski tenisač Ivan Ljubičić gostovao je u emisiji '(Ne)uspjeh prvaka' i progovorio o paklu rata. O teškoj temi je pričao prošle godine kad je dobio svoj dokumentarac. Upravo je u sklopu filma prvi put nakon rata posjetio rodno mjesto.
'U početku se nije bilo moguće vratiti kući. Onda je bio jedan period kada se nisi htio vratiti i onda period kada više ne stigneš. To je razlog zašto nisam bio u Banja Luci. Odlučili smo napraviti taj dokumentarni film koji je prekrasan i stvarno sam jako zadovoljan. Bilo je jako emotivno', rekao je Ljubičić, pišu Sportske novosti, a zatim ispričao kako je izgledao prvi susret s Banja Lukom nakon više od 30 godina:
'Kao da sam odblokirao dio sebe za koji nisam ni znao da je bio blokiran. Plakao sam cijeli dan. Ali to su bile suze, emocije kao da mi je cijeli život prošao ispred očiju. Odjednom sam, a to rijetko radim, razmišljao o cijelom putu. Tip sam koji razmišlja za danas i možda malo naprijed, nikad iza. Sanjao sam svoje djetinjstvo jako dugo. Više to ne sanjam, ali do prije pet, deset godina sam bar jednom tjedno sanjao svoje prijatelje iz škole iz Banja Luke, svoj život tamo. To je ucrtano u memoriji i dan danas sam u kontaktu s ljudima iz djetinjstva. Taj put u Banja Luku, sreo sam svog prvog trenera, nije se puno toga promijenilo i bilo je predivno. Nisam ni znao da mi to treba', zaključio je.
Inače, svojevremeno je Ivan otkrio da od malih nogu je osjetio podjelu jer su mu već u školi govorili tko je Srbin, a tko Hrvat.
'Rođen sam u Banjoj Luci i sjećam se da su nam u školi od prvog dana govorili 'ovo je Srbin, ovo je Hrvat'. Dvadeset i više godina sanjao sam o domu, osjećao se kao da mi je djetinjstvo ukradeno. Sjećam se osjećaja usamljenosti, da se nikom nisam mogao obratiti. Mislim da sam u tenisu došao tamo gdje jesam zahvaljujući teškoćama koje sam doživio', rekao je Ivan Ljubičić.
Kad je počeo ratu, njegova obitelj je odlučila napustiti Banju Luku. No, Ivanov otac Marko je morao ostati. Ivan se s majkom i bratom našao u autobusu, koji je samo vozio žene i djecu. Preko Beograda, Mađarske i Slovenije došli su do Ljubljane, a potom i Rijeke i Opatiji u smještajima za prognanike. Tenis mu tada nije bio prioritet, igrao ga je samo povremeno.
Nakon šest teških mjeseci razdvojenosti, za kojih su samo nekoliko puta uspjeli čuti vijesti o ocu, obitelj se u studenom 1992. konačno našla na okupu. Zajedno su počeli živjeti u Rijeci.
Već 1993. godine Ivan dobila prihvaća poziv Carla Brucciera, predsjednika talijanskog kluba 'Le Pleiadi' u Montcalieriju pored Torina. Tamo će provesti skoro tri godine za koje danas kaže da su bile ključne za njegovo odrastanje kao čovjeka i igrača.
Ubrzo postaje prvak Hrvatske u konkurenciji do 16 godina, i to upravo u Rijeci 1995. godine. Tada kreće njegov vrtoglavi uspon.
Tijekom karijere najbolji ranking mu je bio treće mjesto na ATP listi. Najveći uspjeh karijere je osvajanje turnira Masters serije 1000 u američkom Indian Wellsu gdje je 21. ožujka 2010. godine u finalu pobijedio Andyja Roddicka.
.png)
.png)
Psovali mu majku albansku: Navijači gađali stolicom Arijana Ademija, njegovu suprugu i sina
Ona obožava luksuzne komade: Izabel Kovačić nosi skijaške rukavice koje koštaju 470 eura
Čime se bavi bivša supruga Slavena Bilića: Par je u braku dobio dvoje djece, a danas imaju prijateljski odnos
Hitno prebačen u bolnicu: Vatreni nakon udarca u glavu tijekom utakmice pao u nesvijest
Ovo je kuća Siniše Mihajlovića u Vukovaru: Kad ju je posjetio nakon 25 godina, zaplakao je i odlučio učiniti jedno