ZLATKO DALIĆ EKSKLUZIVNO ZA STORY: 'Imam sve u životu, sve sam napravio pošteno, svojim rukama'

Zlatko Dalić opet spaja ljude! Ovaj put za stolom. Nakon veličanstvenih uspjeha s Vatrenima u manje od šest godina tijekom kojih su osvojili tri odličja i narod učinili ponosnim, ovaj miran i staložen čovjek odlučio je napraviti jedinstvenu priču otvorivši nedavno restoran The Family u središtu Varaždina. Ondje nas je ljubazno dočekao unatoč brojnim obavezama i putovanjima, a s jednog se tek vratio.

Jer Zlatko dobro zna da je najvažnija publika, da se nogomet igra zbog nje i zato je sve te medalje i sjajna priznanja podijelio s rajom. I to ga najviše ispunjava - razveseliti narod! Unatoč gužvi koja se stvorila oko njega izdvojio je za nas gotovo dva sata te nas počastio razgovorom u kojem smo pokušali ući u njegov dobro sakriveni svijet o kojem nam je ponešto i otkrio...

‘Uhvatili’ smo vas u vašem novootvorenom restoranu The Family u Varaždinu. Koliko dana ostajete ovdje?

Između pet i sedam dana. Puno je obveza koje želim odraditi, na žalost, ima i onih koje neću stići, pokušavam složiti prioritete. S druge strane, jako brzo počinje nova akcija reprezentacije, praćenje igrača, sastavljanje popisa i priprema za, po meni, dvije jako važne utakmice - s Turskom i Welsom. Time sam zaokupljen, to mi je glavno.

Ali u ovom ste trenutku, koliko vidim, posvećeni gostima restorana. Mnoge ste ugodno iznenadili ovim projektom. Koliko se ova ideja kuhala u vama?

Nisam tip ugostitelja, ali tijekom vremena dogodila se jedna posebna priča koju sam želio napraviti - vezana uz reprezentaciju, sport, uspjehe. Stalno govorim da je kod nas kratka memorija, mi sve jako brzo zaboravimo, ne znamo sve to skupa cijeniti i poštovati. Htio sam na jednome mjestu objediniti sve te uspomene, moje fotografije i emocije. Da bude moja priča s obitelji. Dakle, tu su dresovi hrvatske reprezentacije, a to je samo mala kolekcija koja je napravljena i uz pomoć dragih ljudi. Tu su i fotografije s onih velikih i važnih utakmica i trenutaka; sa srebrom iz Rusije 2018., iz Katra s broncom, tu je i srebro Lige nacija, fotografije prvog pa drugog dočeka u Zagrebu te poruke koje sam govorio. To ostaje zapisano. Da ne bi otišlo u zaborav. A to je ono što me stalno drži i nosi. Na ulazu u restoran izložene su i srebrna medalja iz Rusija, bronca iz Katra, srebro iz Lige nacije pa onaj tko želi i hoće - može sve to vidjeti.

Kakav je posjet? Što gosti kažu?

Odmah nakon otvorenja otišao sam s reprezentacijom tako da nisam bio tu, a danas sam prvi put došao na ručak. Kada sam došao, bilo je nekoliko zauzetih stolova, a samo za jednim sjedili su Varaždinci. Bila je obitelj iz Amerike, sin je doveo svoju majku, obitelj iz Sydneyja, dvije obitelji iz Austrije, jedna iz Berlina, ljudi iz Zagreba, Bjelovara. Dolazi se od svugdje, a to mi je i bila želja. Ovo nije biznis od kojeg ću živjeti, niti me to zanima. Zanima me ova druga priča, emocija. Moram zahvaliti ljudima koji ovdje rade, trude se, dok se dragim gostima unaprijed ispričavamo ako nešto nije u redu. Tek smo počeli, uhodavamo se.

Ima li gostiju koji pitaju: “A gdje je Zlatko?”

Pa sad... Bit ću tu kao budem mogao, ali ne želim biti opterećenje ovom objektu. Priželjkujem da se, nakon što vide sve ove važne trenutke naše reprezentacije, vrate zbog kvalitetne hrane. Postoji i terasa, odnosno slastičarnica, a svi su kolači iz naše proizvodnje. Nudimo i jutarnji brunch, a u planu je i wine te cheese bar. Bit je ponuda iz cijele Hrvatske, od sjevera do juga. Nudimo razne plate - dalmatinsku, zagorsku, istarsku, a imamo i pizzu i platu Vatreno srce.

Spominjali ste i otvorenje shopa?

Tako je. Nudit ćemo najbolje od Hrvatske - vina, ulja, bučinog i maslinovog, suvenira, kao i fun shop Vatrenih s dresovima, trenirkama i suvenirima. To će je onda biti kompletna hrvatska priča.

Koliko ste sudjelovali u osmišljavanju jelovnika, osim što ste dali ideju za platu i pizzu Vatreno srce?

Želim da profesionalci rade svoj posao. Kad sam ušao u ovu priču, doveo sam ljude koji će to raditi i voditi. Pridružio mi se Damir Crleni, izbornik reprezentacije Hrvatske u kuhanju, predsjednik saveza. On ima puno priznanja, vrhunski je stručnjak. Doveo je ljude, osmislio jelovnik, jer ja to ne znam. Mogu samo pokvariti.

Koje vam je jelo na jelovniku omiljeno?

Volim sve - tjesteninu, rižota, pršut, sir, pogotovo livanjski. Obožavam.

Što ima na plati Vatreno srce?

Pršut sir, kulen, istarski boškarin; ma cijela Hrvatska u obliku srca.

Znate li nešto kuhati?

Najbolje da kažem da ne znam.

Jeste li barem ispekli jaja kad ste živjeli sami?

Jako rijetko, ne pamtim. Tu je moja supruga, ona super kuha.

Koliko je supruga Davorka sudjelovala u osmišljavanju restoranske priče?

Cijela obitelj pomagala je svojom idejom i podrškom. 

Ovo sve proizlazi iz vaše goleme potrebe da spajate ljude, a tako sam vas i doživjela kad smo prvi put surađivali 2018. godine. Prati li vas to cijeli život?

Mislim da je kod nas jako puno podjela, zbrajanja tko je otkud. Mi smo, nažalost, okupirani nekim pojedincima koji samo hoće pokvariti, rasturiti, uništiti. Ne znam otkud toliki poriv i motiv da se to radi? Posljednja situacija u Rotterdamu u finalu Lige nacije gdje je bilo 35 tisuća Hrvata, najviše u povijesti, govori u prilog tome koliko smo radili. Jer svatko može rasturiti, pokvari obitelj, prijatelje, društvo. Zato sam ponosan kad dođem u restoran i vidim ljude koji dolaze iz cijele Hrvatske i dijaspore.

Imate taj mesijanski moment.

Ne želim se tako predstavljati, već biti kao svi drugi. Samo što imam tu mogućnost. Ionako novac koji sam uložio u objekt nikad neću vratiti, niti mi je to prioritet.

Kako gledate na novac?

Da mi je na prvome mjestu, otišao bih u Kinu, Saudijsku Arabiju. Kad sam morao otići i boriti se za egzistenciju obitelj, otišao sam. Ali danas nemam više tu potrebu. Imam sve u životu, sve sam napravio pošteno, svojim rukama. Ponosan sam na to i ne krijem to. Dosad sam zaposlio 20 ljudi u restoranu, bit će ih još. A koliko sam ljudi preporučio, doveo negdje? Govorim o svojoj branši. Volim pomagati i što više dajem, meni dragi Bog daruje još više. To mi je misao vodilja.

Nedavno ste rekli da ste nekad znali biti bahati i da vam se to odbilo o glavu.

Moja je poruka svim mladim ljudima, i onima koji misle da sve znaju, da stanu na loptu. Kad napraviš neke pogrešne stvari, bitno ih je ispraviti. Radio sam neke pogreške u smislu odnosa prema nekom i nečemu, i to kao sportski djelatnik, trener, što nije dobro završilo za mene. Zato svoje pogreške ispravljam i nastojim u poslu biti bolji.

Na raznim forumima mogu se pročitati komentari da pretjerujete u korištenju riječi poniznost uoči utakmica.

Ta se riječ pogrešno tumači. Kad kažem ‘ponizni’, ne mislim da smo mi slabi ili da moramo pokleknuti pred nekim i sagnuti glavu. To je poruka da vjerujemo u sebe i poštujemo druge. Ali opet, najviše vjerujem u nas, znam da smo najbolji.

Koliko vam se život promijenio posljednjih šest godina tijekom kojih ste došli do tri čudesne medalje? Jeste li se vi promijenili?

Najvažnije je od svega da se ja nisam promijenio, a sve drugo jest. Barem mislim. Kavu pijem s onima s kojima sam je pio i prije šest godina, imam iste prijatelje, doduše i širi krug ljudi, ali nastojim biti onakav kakav sam bio i prije - jednostavan, normalan i fer prema svima.

Znate li nanjušiti lošu namjeru, ulizice?

Oko mene nema takvih ljudi. Ne moram svugdje biti, ni sa svakim. I jako brzo pročitam igrača, njegovu kvalitetu, namjere, razmišljanje. S druge strane, dajem golemo povjerenje, ali ako netko prijeđe granicu - onda je gotovo.

Unatoč životnom i profesionalnom iskustvu, kada ste kao mlad momak krenuli iz rodnog Livna u Split i na tom putu svašta prošli, što vas i danas može ‘ugristi za srce’?

Postoje emocije koje često ne pokazujem, držim ih u sebi, ali me pogodi, kao što sam već rekao, kad netko izigra moje povjerenje i pokuša prevariti, prekršiti dogovor. Kad govorim o poslu u kojem osvojiš tri medalje u pet godina, što nema nitko, počne propitkivanje je li ovo ovako ili onako, je li to to? I onda vidiš tu zločestoću, jal, zavist ljudi. I to me može pogoditi. Sva sreća da sam se uspio istrenirati, kanalizirati da ne obraćam pažnju na to. A svi ti koji tako nešto komentiraju moraju poći od sebe. Što su u svom životu napravili? Nije lako biti drugi ni u svojoj kući, a kamoli u svijetu. Onda poštuj to. Priznaj! Ipak, puno jače od toga su emocije i poštovanje koje doživim. I to je ono što me čini sretnim. Kad kažem da ne želim otići iz Hrvatske, to je taj motiv. Ti ljudi su moja snaga i zaštita. Ja sam jedan od njih. I sâm sam nekad hodao po utakmicama reprezentacije, bio na trgovima, navijao u dresu s obitelji. I kad ne budem izbornik, opet ću tako raditi. I o tome razmišljam. Pozitivno.

Emocija kao nit vodilja?

Da, apsolutno, samo što je treba kanalizirati. Ne smije prevladati, mora biti kontrolirana.

S prijateljima i obitelji?

Inače ih ne iskazujem, niti u društvu puno pričam. Takav sam. Ali uoči utakmica i nakon njih prilično je burno u meni.

Kako Davorka proživljava vašu slavu i popularnost?

Zahvalan sam cijeloj obitelji, držimo se skupa, radimo. Svjesna je i ona posla koji radim, pokušavam da obitelj ne pati zbog svega toga. Sretni smo, imam dva sina koja su magistri, nisu otišli u krivom smjeru. To je moje bogatstvo. Nastojimo živjeti normalno.

Gdje točno živite s obzirom da na to imate adrese i u Varaždinu i Zagrebu?

Posljednjih pet godina puno sam vremena proveo u Livnu kod roditelja dok su bili živi. Kad odeš od kuće, sve ti je drugo važnije od roditelja, uvijek je bitan posao, netko drugi. Ako nazoveš telefonom i pitaš kako su, misliš da je to to. Pogotovo nakon Rusije imao sam veliku potrebu biti s roditeljima. I koristio sam svaki trenutak dok su bili živi. Tu su i moja ljeta u Novalji, život u Zagrebu, Varaždinu... Najgore mi je što nigdje ne mogu skupiti pet dana boravka u komadu, uvijek iskrsne neka obveza. Stalno sam u auto i nekako mi je najdraže kad sam sâm i sve ideje i planove prođem u vožnji.

Što slušate dok se vozite?

Čak ne toliko glazbu, više sam sebe. Analiziram.

Nikad se više nije pisalo da Vatreni igraju tako uvjerljivo, da su čak i dosadni zbog toga.

Mi jesmo kvalitetni i vjerujem u nas, ali tko smo da to ističemo pored svih drugih velesila? Ako ćemo tako, ništa nećemo napraviti. Nego korak po korak, rekao sam svim medijima: garantiram da je Hrvatska najuređenija reprezentacija na svijetu, po svemu. Po stožeru, relacijama, radu, a iza toga stoje medalje.

Više fotografija Zlatka Dalić i restorana The Family, pogledajte u galeriji.