Srpski trener Siniša Mihajlović preminuo je u 53. godini života nakon duge borbe s leukemijom.

2019. godine je sasvim slučajno otkrio da boluje od leukemije kada je osjetio bol u aduktoru koju je pripisivao igranju padela, ali liječnici u Bologni su inzistirali na daljnjim pretragama.

Igračku karijeru proveo je većinom u Italiji nastupajući za Romu, Sampdoriju, Lazio i Inter.

Iza sebe je ostavio suprugu Ariannu i petero djece, a njegova kći Viktorija koja je napisala knjigu naziva "Siniša, moj otac" otkrila je prije dvije godine kako se njen otac borio s leukemijom.

"12. srpnja 2019. godine, odmah nakon večere. Neću zaboraviti taj datum dok sam živa. Mamin telefon zvoni, s druge strane je on, moj otac, moj bog. On objašnjava da je napravio neke testove, ne rekavši nam prethodno ništa, jer je imao čudnu groznicu i osjećao se umorno. Dakle, podsjećam - govorimo o mom ocu. O čovjeku koji je prije toga igrao nogomet, veselio se, trčao, trenirao s ekipom, šutirao i nikada nije stajao na jednom mjestu. A to sve nije radio prije mnogo godina, već samo tri dana prije tih prokletih simptoma", rekla je Viktorija u najavi svoje knjige na svom Instagramu 2020. godine.

"Stižu vijesti. Bilo je kao da sam već sve to znala. Povlačim se, gledam obitelj, život svih nas prestaje. Ne čujem ništa, ni ne doživljavam te riječi: bolest, leukemija, liječenje, posjeti, bolnica, press konferencija... Ne čujem ništa. Razbijam sve što mi dođe pod ruku, vrištim, ali unatoč tome kao da nisam pustila glasa.

Vrištim u tišini koliko mi je teško. Osjećam kiselinu u želucu, kao da ću povratiti. Luda sam od bola. Mama odluči nazvati tatu. Ne znam kako, ali oni uspiju zaustaviti moj bijes. Uzimam telefon, lijem beskrajne suze, i samo kažem: 'Tata, volim te.' On mi samo odgovora: 'Volim te, a sada te molim da budeš jaka kao i tvoj tata", prisjetila se Viktorija.

O svom ocu govorila je i njegova druga kći Virginija.

"Do tog trenutka imali smo idealan život. Sada na sve gledam na potpuno drugačiji način. Cijenim neke male stvari koje su mi donedavno bile potpuno normalne, kao što je zajednički nedjeljni ručak. I vrijeme koje provodim s ocem ima potpuno novu vrijednost", rekla je Virginija.