Dejanira Žuklić ima 37 godina i završila je Filozofski fakultet. Međutim, od malih nogu njezina strast i hobi je bio sport. Odlučila je pratiti svoju strast i prekvalificirati se za nutricionisticu i fitness instruktoricu, a onda i pokrenuti vlastiti posao. Prošle godine prihvatila je izazov i krenula s bodybuilding natjecanjima.
Dosad se odnijela pobjede na Sport festu u Poreču, Arnold Classic natjecanju u Madridu, Jagodina Openu i Mediteranskom prvenstvu Malte. Sudjelovala i na Europskom prvenstvu u Barcelonu i osvojila treće mjesto.
Oduvijek ste u svijetu sporta, ali kako vam se pojavila želja za bodybuildingom?
Fizička aktivnost je nešto što me obilježava čitavog života. To je jedina konstanta u mom životu, a imenica koja me najbolje opisuje je disciplina koju sam stekla od malih nogu. Izrazito sam energična osoba i volim se kretati pa sam tako često uz treninge koje sam odrađivala u dvorani, dodatno trenirala i doma. Glavni motiv bavljenja fitnessom i bodybuildingom (izgradnjom tijela) bila želja da dobijem kilograme, ali na što je više moguće zdrav način. S obzirom na to da sam oduvijek pazila i na prehranu, nije mi bilo preteško pratiti taj ritam. Godinama sam trenirala sama kod kuće s minimalnom opremom - soba, vrt, garaža - sve je to bila moja improvizirana kućna teretana, stoga mogu reći da sam samouka, barem što se mojih početaka tiče. Uz zahvalnu genetiku, ubrzo su se vidjeli i rezultati. U teretanu sam ušla prije nekih sedam godina, no i tada sam često trenirala kod kuće. Prije tri godine pokrenula sam svoj posao i otvorila sam vlastiti fitness centar na otoku Lošinju i tada su me polaznici krenuli ispitivati zašto se ne natječem pa sam prošle godine odlučila prihvatiti i taj izazov.
Međutim, glavni motiv zašto sam krenula smjerom bodybuildinga je taj kako jednog dana ne bih žalila za propuštenom prilikom. Što ste stariji sve više uviđate koliko je život kratak i koliko se zapravo malo usudimo živjeti ga hrabro i po našim pravilima.
Koliko dnevno/tjedno provedete vremena trenirajući?
To ovisi o fazi pripreme za natjecanja. Trenutačno svaki dan radim cardio po sat vremena i četiri puta tjedno radim trening snage. Osim toga, aktivna sam i ostatak vremena jer imam dosta privatnih treninga i sa svim se klijentima istežem te radimo vježbe mobilnosti.
Jeste li morali napraviti neke ekstremne korake da biste ostvarili svoj ciljeve? Koji su to bili? Primjerice u prehrani, vježbanju, odricanju?
Sve ovisi o percepciji. Nekome je ekstremno ovo što radim, no meni je to način života, koliko god da otrcano zvuči. Sve naizgled teške situacije gledam kao novi izazov i priliku da bolje upoznam sebe i kako moje tijelo funkcionira. I kad se tako postavite, ništa nije toliko teško.
No to svakako znači veliku disciplinu u odabiru i konzumaciji pojedinih namirnica i njihovoj količini. Konkretno, evo jedan primjer naizgled ekstremne situacije. Tjedan dana uoči nastupa moram popiti 9 litara vode na dan. Zvuči nemoguće, ali naše je tijelo čudesno i sve može podnijeti ako ste i u glavi posloženi.
Koji su vam sljedeći ciljevi?
Sljedeći cilj, što se natjecanja tiče, je Svjetsko prvenstvo u Tokiju sredinom prosinca. Generalni cilj je uvijek dati sve od sebe, pa čak i više od toga te usmjeriti svoju energiju i fokus na stvari i ljude koji te čine sretnim.
Kako su ljudi oko vas reagirali kad ste odlučili za bodybuilding?
Mislim da nikome to nije bilo neobično jer se nije dogodilo preko noći. Svi znaju da živim sport i da sam oduvijek bila ekstremna po tom pitanju, ali spomenut ću svoju mamu koja se možda najmanje veselila tome. Naime, jednom mi je prilikom rekla: sve sam mogla zamisliti, ali da će mi kćer biti bilderica, to nikad! No sad me podržava i veseli se mom svakom uspjehu. Ljudi misle kada vide fotografije preko društvenih mreža, posebice one s natjecanja, da izgledam kao stijena, no uživo zapravo ne izgledam tako. Osim što sam stalno fit, naravno.
Jeste li doživjeli negativne komentare na temelju izgleda? Kako ste se nosili s njima?
Do sada sam doslovno imala samo jedan negativan komentar, i to puno prije nego sam se počela ovime baviti. Osim toga, okružena sam ljudima koji se ponose mnome i podržavaju me bezuvjetno.
Koliko su žene zastupljene u odnosu na muškarce u svijetu bodybuildinga? Što mislite da to može promijeniti?
Ne bih ulazila u te muško - ženske omjere, niti sam iskreno o tome razmišljala. Svakako ima jako puno ženskih natjecateljica, no kada upotrijebimo izraz bodybuilding, mislim da se to u javnosti pogrešno interpretira. To ne znači nužno da su svi nabildani i imaju velik postotak mišićne mase.
Općenito, tko vam je najveća podrška?
Teško mi je izdvojiti bilo koga jer bih svih stavila na prvo mjesto, no zaista sam iznenađena što me toliko ljudi bodri i podržava da se ne mogu dovoljno zahvaliti za ovog života. Osim što sam ja njima motivacija, tako su i svi ti ljudi meni.
Što bi ste poručili drugima na sličnom putu?
Željela bih dodati da ovo nije moj san, kako neki misle. Ovo je moj izazov na koji sam rado pristala kako bih osvijestila puno veće stvari od priznanja i medalja. Iako sam neopisivo sretna zbog svih rezultata i na trenutke pomislim da sam dio nekog sna ili matrixa, puno mi je važnije ono što sam saznala o sebi i pokazala drugima, motivirala ih i inspirirala. Želja mi je pomoći što većem broju ljudi da se ohrabre i potaknuti ih na aktivniji, zdraviji način života.
Želim da svi znaju kako nijedan put nije lagan, pogotovo ako su vaše ambicije velike. Bilo je jako teških trenutaka, ali sam opet dala 110% od sebe. I zato sam tu gdje jesam. To se može primijeniti na svaki segment života. Budite hrabri i vjerujte!