Bio je jedna od zvijezda jugoslavenog nogometa i tada omiljeni igrača Dinama. Ismet Hadžić karijeru je započeo u Tuzli, završio u Prištini, stigao je i do reprezentacije, a iako je zaradio puno tijekom karijere, na kraju je ostao bez ičega.
U rodnoj Tuzli počeo je igrati u prvom timu već 1972. godine kao maloljetni mladić, a nakon sedam godina igranja pred domaćom publikom prešao je u velikom transferu u Dinamo iz Zagreba. Nitko tad nije očekivao da će zadržati punih šest sezona i da će odigrati preko 300 utakmica za Modre, a iako je posljednju sezonu u karijeri odigrao u Prištini do kraja života je ostao u Zagrebu.
Ipak kada je završio karijeru skupo je platio neke loše životne odluke i zamalo je ostao na ulci. Prijateljima je posudio i po 100 tisuća eura, a malo tko je taj novac vraćao. U jednom trenutku je počeo po Zagrebu raditi i kao vodoinstalater da bi se prehranio. A sve to je doživio nogometaš za koga je Ćiro Blažević rekao da ima 'računalo u glavi'.
'Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Pozajmio sam nekim prijateljima 80 tisuća maraka i poslije toga se nikad nisu javili. Odgojen sam tako da pomažem svima koji su me tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 100 tisuća eura. Nisam bio škrt. Događalo se da sjedimo za stolom i da netko kaže da mu treba pet ili deset tisuća da se izvuče. Dao bih mu im jer meni nisu bile potrebne u tom trenutku. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali pozajmljen novac ili su vraćali premalo. Neki su me i izbjegavali. Posebno sam bio slab kad bi djecu spomenuli', rekao je svojevremeno Hadžić.
Na kraju je pao na dno, ali se nije pokajao. Svojevremeno je rekao da bi dao novac istim ljudima koji su ga prevarili. Međutim, zbog nedostatka novca i problema mnogo je propatio.
'I danas bih im vjeroajtno pozajmio novac. Međutim, shvatio sam tužnu istinu. Ako hoćeš izgubiti prijatelja, posudi mu 100 eura. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnijelo ostatke ostataka. Na tom dnu me našao Zlatan Arnautović koji je preko novinara pokrenuo akciju za moje spašenje. Ne mogu reći da sam bio klošar jer način na koji sam ja tih godina živio... Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku, tamo sam jeo i zeleno voće i zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u vrlo teškoj situaciji, ostao sam bez svega', zaključio je Hadžić.
Bila je 2006. godina kada mu je Dinamo priskočio u pomoć i zaposlio ga u omladinskoj školi. Grad Zagreb mu je dodijelio stan, tako da je do kraja života bio zbrinut. Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije je preminuo 2015. godine kada je izgubio bitku s dugom i teškom bolešću.