Španjolac Carlos Alcaraz na odličnom je putu da postane jedan od najboljih tenisača svih vremena. U dobi od 21 godine već je osvojio četiri Grand Slama. S 19 godina je bio prvi igrač, kao najmlađi u povijesti tenisa. Rođeni je borac, veliki talent i naslijednik španjolske škole tenisa koja je u posljednja dva desetljeća odgojila brojne prvake.
Publika ga voli jer je vječito nasmijan, divi se velikim igračima, pristojan je i skroman, a vodi se fair-playom. Ne voli kad ga zovu Carlos jer mu zvuči 'kao da je nešto pogriješio' nego preferira nadimke Carlitos ili Charlie pa ga tako i oslovljavaju.
Nije Alcaraz slučajno tu gdje jest. Tenis trenira od treće godine. Rođen je gradiću Palmar kraj Murcije gdje i danas živi s roditeljima i trojicom braće. Skroman je i slava mu nije udarila u glavu. Majka Virginia radila je kao asistentica u trgovini namještaja, a otac Carlos bavio se nekretninama te bio viceprvak Španjolske u tenisu. Zatim je otvorio svoju akademiju, u kojoj je počeo trenirati sa sinom.
Dječak je imao velike snove, ali je lomio rekete i nije volio gubiti. Na njega je veliki utjecaj imao djed koji se također zove Carlos. On je mladom tenisaču rekao da se u životu drži tri riječi: 'Cabeza, corazon, cojones' (prevedeno: glava, srce, mu*a). Alcaraz je to zapamtio i svojevremeno otkrio da ga to motivira.
Po brzini ga uspoređuju s Nadalom, a po pokrivenosti terena i gipkosti s Đokovićem, a po vještini na mreži s Federerom. Sva trojica su njegovi idoli. Gine na terenu, snažan je, mlad, lomi protivnike jačinom forhenda i napadom defanzive. Mentalno je stabilan i može preokrenuti meč. Trenira ga Juan Carlos Ferrero koji je također prvi tenisač svijeta.
Međutim, ovo bi mogao bi tek njegov sportski početak.