HRT je napravio jedno veliko iznenađenje i u studijskoj emisiji prvi puta tijekom Europskog prvenstva predstavio stručnu analitičarku. Riječ je Tihani Nemčić Bojić, a o njezinoj stručnosti najviše govori njezin životopis. Bivša je reprezentativka, ali izbornica hrvatskih ženskih nogometnih reprezentacija do 15 i 17 godina, uz sve to doktorica je nogometa te profesorica na Kinezološkom fakultetu u Zagrebu.
Naravno, velika je zaljubljenica u nogomet.
'Nemoguće je izbjeći emocije, ali s obzirom na posao i na fakultet, sa studentima uvijek pokušavam što objektivnije analizirati utakmice, tako da se trudim da sam uvijek u nekakvom izoliranom okruženju, da nije navijački dio, pa da onda mogu vidjeti što se u stvari dogodilo i na kraju analizirati s drugima', rekla je Nemčić Bojić u emisiji.
Inače, rođena je u Križevcima, a tijekom odrastanja se zaljubila u nogomet koji je igrala s dečkima. Jedna od rijetkih naših nogometašica koja je igrala u prvoj talijanskoj ženskoj futsal ligi, i to za Futsal Braganze, Futsal feminilne Cagliari. Kao trenerica radila je u Agramu, Rijeci, Plamen-Križevcima, Vrbovcu, Križevcima, Viktoriji iz Vojakovaca, Gorici, Futsal Braganze, A.S.D. Braganze calcio11.
Bila je i pomoćna trenerica Danijelu Pranjiću u NK Trnje.
Napisala je knjigu 'Joker', koja govori o futsalu, piše Večernji.
'Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam stala na tu plavu gumenu podlogu. Bila je 2009. godina, a ja sam u 21. prvi put čula za futsal. 'Što je to futsal?' pitala sam se. No kada sam tada, za svoj fakultet, odigrala prvu službenu futsal-utakmicu na zagrebačkom terenu Megaton, vratile su mi se misli iz mojih Križevaca otprije deset godina. U nogometnu loptu zaljubila sam se upravo na terenu za mali nogomet u svom gradu. Imala sam 12 godina kad sam, gledajući svoje muške prijatelje, spoznala da najvjerniji prijatelj ne mora biti čovjek. To može biti stara poderana nogometna lopta koja ima neprocjenjivu moć. Moć da stvara prijateljstva koja, nakon što su jednom sklopljena, nikad ne budu zaboravljena. Bila sam zaljubljena u jednog dečka koji je slovio za najboljeg igrača Križevaca u pionirskom uzrastu. Počela sam dolaziti na treninge i brzo sam počela igrati, uz posebnu dozvolu, za pionire. Jedina djevojčica među dječacima. Potom me je jedan trener uputio u Zagreb, gdje sam se upisala u ženski nogometni klub', rekla je Tihana.
U knjizi je opisala sve sezone ženskog futsala, počevši od sezone 2009./2010., pa sve do ovogodišnje.
'Nakon što sam teško ozlijedila koljeno i postala svjesna da nikad više neću moći trčati ili igrati futsal, pala sam u duboku depresiju. Za mene je to bila velika trauma i u razdoblju plakanja i oporavka počela sam sanjati sve događaje koje sam doživjela igrajući futsal. Onda sam to počela zapisivati i u jednom sam trenutku pomislila 'pa ovo bi mogla biti knjiga'. Tako je i bilo. Da napišem knjigu, trebala su mi tri mjeseca i nadam se da će svatko tko voli futsal u njoj pronaći nešto za sebe', zaključila je Tihana, koja je bila je finalistica Miss sporta 2008. godine.