Supruga bivšeg srpskog košarkaša Dejana Tomaševića, Jelena Tomašević, već dugo se bori s autoimunom bolešću. Svojevremeno je govorila o svom zdravstvenom stanju u emisiji Ordinacija, piše Blic.
'Primijetila sam mjesec dana nakon četvrtog poroda da mi otječe jedan prst pa sutradan drugi. Obratili smo se liječnicima koji su napravili sve potrebne analize i otkrili su da imam lupus. Tada sam i prvi put saznala da postoji bolest pod tim imenom', ispričala je Jelena.
To joj se sve, kaže, događalo kad su živjeli u Španjolskoj, a uskoro su preselili u Atenu zbog muževog novog ugovora. Ondje je potražila drugo mišljenje.
'Nažalost, dijagnoza je bila potvrđena', rekla je.
'Liječnik mi je objasnio da iako imam 36 godina, moje tijelo je staro 75. Na moju štetu su otkrili i da sam uz lupus dobila i jednu prateću bolest koja se zove reumatoidni artritis', kazala je ona.
Potom je uslijedio dolazak u Beograd i liječenje. To razdoblje, kaže košarkaš, bilo je veoma stresno, ali ona je uvijek stoički podnosila.
'Jelena, ako je i imala neke zdravstvene probleme, nikad se nije žalila. Uvijek sam ja bio u centru pažnje. Po prvi put sada ona ne može preuzeti obveze, jer ima temperaturu, što se događalo prvih šest mjeseci. Njezina najveća kvaliteta je, što i pored svih tih problema, nije dozvoljavala da mi to na neki način osjetimo. Poslije smo saznali da se trudila osamiti kad joj je baš teško, da ode i isplače se, pozove sestre i podijeli tu muku, ali se trudila da mi to u kući ne primijetimo', kaže Tomašević.
Temperatura, a onda oticanje
Jelena je otkrila da su simptomi bolest toliko teški da se ne mogu obavljati uobičajeni poslovi.
'Prvo je počela temperatura koju je pratilo oticanje. Na primjer, otekne mi dio ruke, bude užasno zategnuto, zacrveni se, ne može se ruka pomjeriti ni u jednom pravcu. Poslije 5-7 dana otok splasne, koža se vrati u prvotno stanje pa možemo nešto raditi. Kad kažemo da ne možemo ništa raditi, to znači da niste u stanju umiti se, obući, okupati, a pogotovo ako imate bebu u kući, ne možete je zagrliti i igrati se s njom... To je puno bolnije. Tada više ne boli tijelo, tada bole um i duh. Najviše duša', ispričala je Jelena.
'Volio bih reći da sam ja tad preuzeo te obaveze, posebno oko Matije, ali nisam. Ipak je ona pored svih bolova presvlačila bebu, hranila, dojila...', iskren je bio Dejan.
O tome koliko je važna podrška i ljubav supruga, Jelena je rekla:
'Dejan i ja imamo fantastičnu povezanost, mi smo doslovno povezani u jednu čistu ljubav. Kada kraj sebe imate nekoga takvog, onda točno znate gdje ćete izaći, što ćete raditi u budućnosti... Tako smo mi isplanirali da ćemo imati više djece. Nikad nismo pričali da ćemo imati jedno dijete. Neki od nas su htjeli petero. Lupus me je jako poremetio tako da nisam mogla roditi Dejanu još jedno dijete iako je jako želio i patio. Onda smo se dogovorili da će on biti moje peto dijete', ispričala je s bolnim osmijehom na licu.
'Sve je bilo tako fenomenalno, ali to je ono što te vrati dva, tri čak deset koraka unazad i pitaš se: 'Kako sad ovo, kako se živi s ovim?'. Zašto me boli ovaj lakat, sutra kuk, prekosutra zdjelica, a onda sve. Taj dan kad me boli sve tada ne mogu ništa', govorila je.
Dodala je da je najstariji sin Kića, koji je tad imao 17 godina, preuzeo obveze oko djece.
'Počinjem razmišljati što se događa, što će biti... Raste bijes. Zato što možda neću biti tu na Manjinoj svadbi. Možda neću biti živa kad Matija krene u školu, neću biti s Kićom kad završi fakultet. Jednostavno, samo se te negativne energije lijepe, dolaze... Samo su mi one prividno tu. A onda kada uslijedi taj plač, taj zagrljaj, kad osjetiš tu ljubav onda kažeš sebi: 'Ma, možeš ti to'. Imaš s kim i imaš zbog koga', otkrila je Jelena u ispovijesti koja je dirnula mnoge.