Kad se govori o legendama nogometama, mnogi prvo pomisle na Pelea. Legendarni Brazilac i osvajač tri svjetska prvenstva prije više od 50 godina postao je sinonim za nogomet. No, jedan nogometaš zaslužuje biti rame uz rame s njim.
Riječ o Manuelu Franciscu dos Santosu, poznatom kao Garrincha, koji je usrećio brojne obožavatelje, ali izvan teran je živio turbulentno, piše Mondo. Od navodnog gubitka nevisnosti s kozom i mentalnog stanja koje je bilo na rubu zaostalosti, preko savijenih i nejedankih nogu, do bježanja od mafije i uzrokovanja prometne nesreće u kojoj mu je poginula punica.
Garrincha je, po mnogima, bio ispred Pele po svom nogometnom talentu. Osim toga, bio je čovjek koji se izdigao iz brazilski favela pa je bio svojevrsno ogledalo društva. Na terenu je uveseljavao navijače svojim neponovljivim driblinzima tjerao na smijeh. No njegov život je bio pun neobičnih detalja.
Imao je kraću nogu
Jedna od najpoznatijih zanimljivosti o Garrinchu tiče se njegovih nogu. On je rođen 1933. godine u indijanskom plemenu Fulnio, a naslijedio je genetski nedostatak zbog kojeg mu je jedna noga bila šest centimetara kraća od druge i zbog toga je cijeli život šepao. Također, obje noge su mu bile savijene u lijevu stranu. Zato su ga zvali 'Anđeo savijenih nogu'.
Uz to, bio je manji od ostalih dječaka njegove dobi i govorilo se da je na rubu mentalne retardacije. I danas postoji legenda da je s 12 godina izgubio nevinost s kozom. S 14 godina zaposlio se u lokalnoj tvornici tekstila, ali nije bio baš marljiv. Zbog lijenosti je dobio otkaz, ali ga je nogometni talent vratio na posao. I to zato što je vlasnik tvornice bio i vlasnik kluba u kojem je Garrincha igrao.
Da ga profesionalni nogomet nije previše zanimao, govori i činjenica da je tada 17-godišnji Garrincha bio na pecanju dok je cijeli Brazil čekao finale Svjetskog prvenstva 1950. godine. Bila je to čuvena utakmica pred 200.000 ljudi na Maracani, kada su Urugvajci šokirali cijelu naciju i svijet.
Klubovi su slavnog nogometaša odbijala zbog fizičkih deformiteta. Na nekim drugim testovima nije prošao zbog svojih grešaka. Tako je Vasco da Gama odustao od njega kada nije ponio svoju opremu, te je svojevoljno napustio trening Fluminensea kako bi uhvatio prijevoz kući. Na karijeri je počeo raditi tek s 19 godina, i to prisilno, kada ga je bivši suigrač odvukao u Botafogo. Uvijek ga je izvlačilo to što je čarobnjak s loptom u nogama. Tako je na drugom treningu posramio Niltona Santosa, tadašnjeg brazilskog reprezentativca. Prodao mu je par trikova u svom stilu i stavio mu loptu među noge. Nakon toga je Santos poručio upravi kluba da tog momka moraju zadržati u momčadi.
Najveći amater među profesionalcima
Na kraju je u Botafogu odigrao 581 utakmicu i zabio 232 gola. Postao je ikona kluba, ali simbol igrača kojemu je važnije prevariti protivnika nego zabiti gol. I dok je Pele želio samo tresti mreže, Garrincha je volio zabavljati narod svojim lukavim trikovima. Nogomet nikada nije shvaćao ozbiljno, pa ga je pisac njegove biografije Ruy Castro nazvao 'najvećim amaterom među profesionalcima'.
Tako se pred Svjetsko prvenstvo 1958. godine, koje je osvojio Brazil, dogodila situacija koja se i danas pamti. Brazil je odigrao prijateljsku utakmicu protiv Fiorentine, a kod rezultata 3:0 Garrincha je prošao pored četiri suparnička braniča, ali i vratara. Preostalo mu je samo smjestiti loptu u mrežu, ali se ipak odlučio vratiti, još jednom driblingom preskočio Enza Robottija pa tek tada zabio gol.
Naravno, Garrincha je zablistao na Svjetskom prvenstvu i zajedno s Peleom donio Brazilu prvi naslov svjetskog prvaka.
'Ako biste se suočili s njim, s nogama usmjerenim na jednu stranu, a tijelom na drugu, lako biste ga mogli zamijeniti za hendikepa. Ali, Bože moj, kako je igrao. Napadao je nevjerojatnom brzinom. Vjerujem da je opasniji od Pelea, fenomen sposoban za čistu magiju', rekao je svojedobno Mel Hopkins, igrač Walesa.
Volio je alkohol i žene
Osim nogometa, uz Garrinchu se vežu brojne priče koje nemaju veze s terenom. Otac mu je bio alkoholičar koji je umro od raka jetre, problema koji će Garinča kasnije koštati života. No prije svega toga, Garrincha je jednom u pijanom stanju autom udario vlastitog oca, navodno dok je bježao od mafijaša u Brazilu.
Ali nije volio samo alkohol. Jako je volio i žene. Rečeno je da je Garrincha imao 14 djece s pet različitih žena. Tako je Šveđanin Ulf Lindberg sa sedam godina od posvojitelja saznao da mu je otac zapravo legendarni nogometaš, a da ga se majka odrekla još kao bebu. Lindbergh danas ima 62 godine.
Već sa 17 godina postao je otac, bio je dvaput oženjen. Najprije s Nairom, a onda s Elsom Soares, poznatom brazilskom pjevačicom čiju je majku 'odveo u smrt'. Bilo je to 1969. godine kada se Garrincha zabio autom u kamion dok je u autu bila i njegova punica.
Na Svjetskom prvenstvu 1962. Brazil je obranio naslov, a Garrincha je briljirao. U četvrtfinalu protiv Engleske i polufinalu protiv Čilea postigao je po dva gola. No o njegovim glupostima najbolje govori detalj iz utakmice s Englezima.
Jedan pas lutalica utrčao je na teren tijekom utakmice i engleski nogometaš Jimmy Greaves ga je želio uhvatiti i izvesti s terena. Tom prilikom ga je pas pomokrio, a Garrinchu je sve to toliko oduševilo da je psa uzeo za ljubimca.
S 39 godina postao djed i umro od ciroze
Zdravlje mu je bilo narušeno, često se opijao, a koljena su mu stradala od brojnih ozljeda koje nije sanirao odlascima liječniku, već takozvanim iscjeliteljima. Na Svjetskom prvenstvu 1966. nije bio ni blijeda kopija samog sebe, a od tada do 1972. igrao je za Corinthians, Atlético Junior, Flamengo i Olariju.
Oprostio se u njihovom dresu, opet iz neobičnih razloga. Možda bi Garrincja nastavio igrati i s 40 ili više godina, no postao je djed s 39 pa je smatrao glupim biti profesionalni nogometaš koji ima unuka.
Na njegovom oproštaju 1973. Brazil je igrao protiv idealne momčadi FIFA-e sastavljene uglavnom od igrača iz Argentine i Urugvaja. Na Maracani je bila 131.000 gledatelja. Sljedećih 10 godina proveo je konzumirajući alkohol u nevjerojatnim količinama. Godinu dana nakon što je osam puta bio hospitaliziran, psihički i fizički slomljen 20. siječnja 1983. umro od ciroze jetre.
Iza sebe je ostavio najmanje 14 djece, a njegov sprovod uživo su pratile stotine tisuća ljudi. Iako je 2017. godine utvrđeno da nakon ekshumacije nitko nije siguran gdje su njegovi posmrtni ostaci, ostalo je zapamćeno ono što je ispisano na njegovom spomeniku:
'Ovdje počiva onaj koji je bio radost naroda – Mana Garrincha'.