HRVOJE HORVAT ZA STORY O OBITELJI, RUKOMETU I NOVOM POSLU: 'Nakon ljeta ćemo vidjeti što ćemo da obitelj ne pati'

Fotografiranja znaju biti tiha, mirna, bez puno uzbuđenja, ali to nikako nije bio slučaj sa snimanjem Horvatovih. Veselo, energično, opušteno, s pokojom suzom, ali onom od smijeha, sve to dočarava odličnu atmosferu koja nas je dočekala kod Horvatovih. Hrvoje Horvat, njegova supruga Aleksandra, kći Tara, sin Borna i psić Didid, kavalirski španijel kralja Charlesa koji je znatiželjno uskakao i iskakao iz kadra, pokazali su se kao divni i iznimno veseli domaćini.

Naime, dok je bio trener u našičkom Rukometnom klubu Nexe, svaki je dan putovao 220 kilometara kako bi bio sa svojom obitelji u Zagrebu pa je neizostavno pitanje kakva će mu biti ova dulja i dalja odvojenost. 

'Moraš prilagoditi neke stvari. Sada je lakše jer su djeca veća, svjesnija i lakše je s njima komunicirati i objasniti im nešto. Dosta smo vezani i naravno da svaki izostanak boli jer znaš da su samo sada takvi te nećeš moći vratiti propušteno vrijeme. Zato nastojimo svaki trenutak provesti zajedno, koliko god možemo', govori 46-godišnjak o svojim najvatrenijim navijačima koji se razlikuju kad je riječ o gledanju tekmi. 

'Nikad ne otkrivam svoje rituale', samozatajan je osmogodišnji Borna, ali njegov tata ipak kaže: 

'U potpunosti su različiti. Karakterno su različiti pa su takvi i kad je riječ o navijanju. Tara pjeva, navija, sva je u tome, a Bornu toliko zna ljutiti ili pogoditi kada gubimo da ode u sobu jer ne može gledati. Ili hoda po hodniku s loptom i svaki čas pita koji je rezultat. Ali uvijek su najveća podrška', govori Bjelovarčanin. 

A kakva je Aleksandra navijačica?

'Ma ona ne navija', uz smijeh kaže sportaš, a partnerica u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper brzo ga ispravlja. 

'Gotova sam čim čujem prvi takt himne. Prestala sam na poslu imati obaveze taj dan jer ne mogu raditi. Mislim da ja najteže podnosim utakmice', kaže ova odvjetnica. 

'To je sport, svi smo emotivni i naravno da proživljavaju te utakmice. Gore je njima gledati na televiziji nego meni na terenu. Uživim se u utakmicu, ona ide i nemam vremena za popratne misli. Znam kako im je jer kada sam bio igrač, najgore mi je bilo gledati utakmicu dok sam bio ozlijeđen. Zapravo je najlakše biti na terenu', otkriva Hrvoje. 

Zbog školskih obaveza i ostalih aktivnosti obitelj će prvi dio prvenstva pratiti na malim ekranima, ali avionske karte i ulaznice za utakmice od četvrtfinala do finala Aleksandra je već kupila. 

'To je to. Ne treba mi nikakav drugi pritisak sa strane. Karte, rezervacije, ona, djeca, kumovi, svi dolaze i jasna je poruka poslana', kaže izbornik čija djeca ne kriju koliko će im tata nedostajati, osim u jednoj stvari - smoothiejima. 

'Inače mi je nadimak ‘blender’ i svako im jutro pripremam sok koji moraju popiti', govori Hrvoje, a Tara ga ispravlja: 

'To se ne može nazvati sokom. Kada ga mama pravi, to je sok, ovo je bljuvotina majke prirode', jasna je 12-godišnjakinja u svojoj kritici.

'Ubacim alge, kelj, špinat, celer, brokulu... Čista priroda', dodaje Hrvoje, a 45-godišnja Aleksandra uz smijeh otkriva: 'Nekad ih nagradi i smokvom koju ubaci unutra'. 

Tari su najgori smoothieji od šparoga, ali baš su ti dragi Borni. 

'Što god je njoj ukusno, njemu nije i obrnuto. Teški kontrast. Ona je uvijek bila mirna, a on ne staje. Znaju se i svađati. Dođemo na plažu gdje ima 500 tona kamenja i dok vežem barku, oni se svađaju zbog jednog kamena', govori Hrvoje dok se osnovnoškolci slažu da je sve to bratska ljubav. Tako su se zajedno prisjetili i koliko je životinja ‘napalo’ Bornu. On procjenjuje da ih je sigurno bilo 13, 14, a među njima su noj, mrav, majmun…

'Izazivao ga je u zoološkom vrtu, pokušao se penjati na kavez i majmun ga je dohvatio kroz otvor gdje mu daju hranu. I labud ga je htio napasti', veselo opisuje Tara koja je, kao i brat, od oca naslijedila ljubav prema sportu.

'Svatko ima svoje afinitete i nosi ih sa sobom, treba ih samo pustiti jer djeca uvijek za sebe nađu pravi put. Važno im je biti dobar uzor, usmjeriti ih u pravu ulicu i već će oni iz nje naći pravi izlaz. Naravno, mi ćemo biti uvijek uz njih bilo to pravo, rukomet ili nešto treće. Borna posljednje tri godine trenira rukomet, trenirala ga je i Tara, ali zbog pandemije koronavirusa morala se prestati njime baviti. U međuvremenu je krenula na odbojku, visoka je, ljevakinja i sada je u klubu Mladost. Ide i na jahanje, kao njezina teta Vanja', govori Hrvoje.

'Konji su veličanstvena bića, graciozna, lijepa i osjećaš mir uz njih. Osjećaju emocije i kako ću se ja ponašati, tako će i oni. Ako sam nervozna, bit će i on', opisuje Tara čime ju je osvojilo jahanje.

Rukomet je obiteljska tradicija. Djed Hrvoje Horvat Cveba legenda je sporta i jedan od najboljih rukometaša koje je svijet vidio pa ne čudi što je ovaj sport česta tema razgovora sa sinom koji nosi isto ime.

'To je oduvijek praksa, rukomet je bio tema za doručkom, ručkom i večerom. Kao i sada, komentiramo igrače, utakmicu, pripreme... Veliko znanje, veliko iskustvo, od goleme je pomoći, a ta je pomoć najiskrenija kada dolazi od oca', govori izbornik koji je šef u reprezentaciji, ali kome je ta funkcija pripala u njihovu zagrebačkom domu?

'Pazi što ćeš sada reći', smije se Aleksandra dok suprug odgovara: 

'Zna se, iza svake uspješne obitelji stoji jaka žena. Tako je i ovdje. Imamo slične poslove u smislu da se moramo ‘svađati’ s drugima pa smo onda kod kuće najmirniji. Nekako je sve jednostavno i lako. Odlično je što radimo u potpuno drukčijim sferama i poslovno nemamo dodirnih točaka. To je olakšavajuće', napominje Aleksandra. 

'Tako posao ostaviš na poslu, a doma si posvećen obitelji. Prisutan si i to je ključno jer djeca osjete i znaju kada si sto posto s njima, a kada razmišljaš o nečemu drugome', dodaje Hrvoje, a s tim se slaže i odvjetnica koja će uskoro svojim poslovnim uspjesima dodati titulu magistrice kaznenog prava. 

'Pišem završni rad. Najgore je bilo polagati ispite. Kada bi djeca otišla spavati, ja bih učila, a nekoliko dana prije ispita došla bi mi pomoći mama. Pri kraju sam i do ljeta bih trebala magistrirati. U poslu mi se neće ništa puno promijeniti jer se bavim kaznenim pravom, uz naglasak na gospodarskom kriminalitetu. To mi je i tema rada, ovo će biti kruna moje karijere. Velika su bila zalaganja i jedva čekam završiti', opisuje Riječanka.

'Kada si motiviran, ništa nije teško', dodaje njezin suprug koji inače nakon velikih natjecanja baterije puni u paškoj Staroj Novalji, gdje je 2000. i upoznao suprugu. 

'To mi je uvijek bila praksa, mjesto gdje se najbolje opuštam i obnavljam. No kako sam u Njemačkoj preuzeo klub Wetzlar, odmor će biti vrlo kratak i nakon toga ćemo zajedno otići u Njemačku jer me tamo čekaju obaveze', objašnjava sportaš i otkriva seli li se obitelj nakon Svjetskog prvenstva u drugu državu. 

'Prvih nekoliko mjeseci živjet ćemo na relaciji Hrvatska - Njemačka. Malo će oni dolaziti tamo, malo ja u Zagreb, a nakon ljeta ćemo vidjeti u kojem smjeru ćemo ići da obitelj ne pati', govori Hrvoje koji je poznat po odličnom smislu za humor i spačkama pa smo ga za kraj pitali ima li koju spremnu za svoje kolege u reprezentaciji.

'Nemam, to se uvijek dogodi spontano. Pitali su me kako ih smišljam, ali to mi samo dođe, trenutak inspiracije. Smijeh je zdrav, smijeh liječi te je poticajno da tu i tamo napraviš nešto takvo da se svi smijemo. Obećao sam da ću nakon svake osvojene medalje ispričati jednu', zaključuje, a mi se veselimo medalji i otkrivanju sočnih detalja o jednoj od tih spački.

Više fotografija Hrvoja i obitelji pogledajte u galeriji.