ŽELJKO MUSA O SUPRUZI I DJECI: 'Ne znam kako bih to sve uspio izdržati da smo toliko bili razdvojeni'

'Supruga i kćeri moje su najveće i najvatrenije navijačice, a obožavaju kada tata igra za reprezentaciju. Primijetio sam da i njih to čini sretnima i ponosnima na posao kojim se bavim. To što radim nije najjednostavnije, a supruga me već godinama pita koliko se još dugo namjeravam baviti ovim poslom. Ona se iskreno veseli trenutku kada više neću igrati kako bismo imali više zajedničkog vremena. No ona me zaista razumije jer sam sportaš i rukomet je moj život. Supruga Sanja bi voljela da smo zajedno u vrijeme kada igra reprezentacija, a ja namjeravam igrati što dulje. Barem još tri ili četiri godine. Još uživam u rukometu, a imao sam sreće što nisam imao težih ozljeda. Što se toga tiče, karijera mi je odlična. Imam motivaciju, snagu i želju. A poslije rukometa se ne vidim ni u čemu, barem zasad, to je moja ljubav' - u ugodnom razgovoru rekao nam je igrač hrvatske rukometne reprezentacije, 37-godišnji Željko Musa koji je s reprezentacijom trenutačno na Svjetskom prvenstvu koje se održava u Švedskoj i Poljskoj.

Ljubav prema supruzi Sanji, kćerima 14-godišnjoj Sari i 12-godišnjoj Luciji ne može i ne želi sakriti, a nama je otkrio da bez njihove podrške ne bi bio jednako uspješan.

'Supruga je moja najveća podrška i sumnjam da bih bio jednako uspješan bez nje. Zajedno smo 16 godina, doslovno otkad sam započeo profesionalnu rukometnu karijeru. Ona je ta koja se odricala mnogo toga, uvijek bila tu i brinula se o djeci. I mi rukometaši smo, kao i svi sportaši, puno odvojeni od kuće, a meni moja supruga ulijeva povjerenje da je kod kuće sve u najboljem redu. Inače, mame puno bolje odrade taj posao nego tate.

Moj supruga stvarno drži sva četiri kuta kuće pod kontrolom, a bez njezine pomoći i podrške sigurno svega toga i ne bi bilo. Inače, Sanja je stroža od mene kada je u pitanju odgoj djece zato što provodi više vremena s njima, a mi očevi smo posebno slabi na svoje kćeri. Trenutačno su obje u pubertetu, ali moram biti iskren i reći da nema nekih velikih problema s njima te se ne svađamo kao što to obično bude s tinejdžerima. Nas četvero smo 14 godina živjeli izvan Hrvatske i bili sami pa smo zbog toga dosta bliski kao obitelj. Hvala Bogu da su one bile sa mnom u Sloveniji, Poljskoj i Njemačkoj jer u suprotnom ne znam kako bih to sve uspio izdržati da smo toliko bili razdvojeni' - emotivno je ispričao pa nam otkrio prati li ga supruga vjerno u stopu na svim natjecanjima pa i na ovom važnom i velikom Svjetskom rukometnom prvenstvu.

'Kada napravimo dobar rezultat i dobro se plasiramo, primjerice u četvrt finale ili polufinale, onda supruga dođe s djecom podržati me. Ovaj će put doći s kćerima ako se dobro plasiramo, a i nema smisla da odmah dolaze kako kćeri ne bi previše izostale iz škole' - otkriva.

Zanimalo nas je i koliko su njegove mezimice Lucija i Sara odrješite u sportu te jesu li naslijedile talent za rukomet od oca.

'Sara se šest godina bavila gimnastikom, a trenutačno ništa ne trenira, zasad se bavi samo školom. Supruga i ja nikada djecu nismo prisiljavali ni forsirali da se bave nekim sportom. Sugerirali smo gimnastiku koja je dobra za djecu mlađih uzrasta, a i osnova je za sve. Lucija je još u atletici, a bavila se i gimnastikom. Važno mi je da su one sretne te da ispunjavaju svoje obaveze i zadatke, za ostalo ćemo lako. Ako pokušam prognozirati hoće li neka od mojih kćeri biti sportašica, ne znam, sumnjam, najvažnije je da su žive i zdrave' - ponosan je Željko.

No zato je on sto posto predan sportu. Tako se ovaj dva metra visok i 100 kilograma težak muškarac nakon odlično odrađenih priprema za Svjetsko prvenstvo jedva čeka dokazati na terenu protiv Egipta, Sjedinjenih Američkih Država i Maroka. Za njega je ova godina počela i više nego vrhunski jer, osim što tradicionalno slavi svoj rođendan s kolegama iz svlačionice, ne može sakriti sreću i ponos što je još u punoj snazi mladića željnog dokazivanja.

'Rođendan mi je bio 8. siječnja i već ga godinama slavim u društvu rukometne reprezentacije pa je to postala tradicija. Uvijek počastim tortom i pivom i to je to, ja sam jednostavan. Iskreno, nisam mogao bolje započeti ovu godinu. Zadovoljan sam svojom karijerom i životom općenito. Hrvatska nogometna reprezentacija pokazala je put zajedništva, a mi se isto tako trebamo ponašati i ponijeti prema Svjetskom rukometnom prvenstvu. Očekivanja su uvijek velika u rukometnoj reprezentaciji i mislim da možemo svakoga pobijediti. Naravno, treba ići korak po korak i utakmicu po utakmicu, treba se za svakog protivnika pripremati maksimalno. Nikog od protivnika ne treba podcjenjivati, nego u igru treba ući s maksimalnim poštovanjem. To je jedini put prema dobrom rezultatu. Zajedništvo u momčadi mi daje najveću motivaciju. Trebamo gurati jedni druge, volim vidjeti i da mlađi igrači guraju nas starije, a mi stariji pomažemo i savjetujemo mlađe. Borbenost na terenu i zalaganje ključni su za uspjeh' - ističe Musa motiviran i golemom željom da se hrvatska reprezentacija vrati na sam vrh svjetskog rukometa. A do tog cilja, smatra Musa, ekipa može samo pravom igrom!

'Nemam nikakav poseban ritual koji izvodim prije utakmice, kao neki od mojih kolega. Nisam praznovjeran. Moji kolege su zaista dragi momci, a u posljednje vrijeme ima puno mladih i novih nada hrvatskog rukometa. Najviše vremena provodim sa starijim igračima Duvnjakom i Gojunom s kojima sam od juniorskih i kadetskih dana. Nas trojica znamo sve jedni o drugima, a zajedno smo i odrastali. Naravno, svi se kao ekipa trudimo provoditi što više vremena zajedno' - kaže Željko koji naglašava da ne postoji ono što se ne može osvojiti, a sudeći po optimizmu, Kaubojima je samo nebo granica.

Za kraj razgovora istaknuo je što je sebi i svojoj obitelji zaželio u ovoj godini.

'Za 2023. godinu zaželio sam sebi i ljudima koje volim zdravlja i sreće. Želim da sve ostane kao što je bilo, ne tražim ništa više. Zadovoljan sam onim što imam u životu' - zaključuje.