'Dva luđaka su uperila pištolj u mene i prijatelja': Slavni nogometaš progovorio o trenutku koji mu je promijenio život

Brazilski nogometaš Richarlison proslavio se igrajući za engleski klub Totteham Hotspur. Njegov vrtoglavi uspon u svijetu nogometa je fascinantan, ali je još fascinantnija njegova životna priča. Svojevremeno se prisjetio teškog životnog razdoblja koje je prolazio prije početka karijere. 

'Otac je mene i bratiće odveo na pecanje jer je u blizini kuće bilo tri ribnjaka. Gazda nam je rekao da možemo pecati u dva, ali u trećem ne. Ništa nismo upecali i u povratku sam samo bacio mamac u treći ribnjak i poslije nekoliko sekundi uhvatio ribu. Bio sam presretan. Ipak, gazda je nekako saznao za to i izderao se na mog oca, i to u javnosti, pred prijatejima ga je prilično ponizio. Tada sam shvatio, moram svog oca izvući odavde', napisao je Richarlison za portal Players Tribune. 

Richarlison se još kao dječak morao zaposliti jer obitelj nije imala novca. 

'Kad sam imao 11 godina, radio sam tri posla. Počeo sam prodavati sladolede u centru grada, moj djed je bio poznat u našem gradići po svojim sladoledima, a koliko god da ih je prodao, ne bi imao dovoljno novca i moram početi prodavati i čokoladice koje je moja tetka pravila. Također, zaposlio sam se u autopraonici. Mislio sam da to neće biti jako teško, ali se ispostavilo da je. To me je ubijalo. Kad je šef htio zaposliti za stalno pobjegao sam glavom bez obzira, taj posao je pretežak. Također sam pomogao mom djedu u poljima kave, on je u tome uživao, ali je to meni bio izuzetno težak posao. Djed je bio borac, kao i moja majka koja je radila sve da nas prehrani. Djed se uvijek ljutio kad bih se družio s uličarima', istaknuo je. 

Kraj u kojem je odrastao bilo je mjesto nasilja, oružja i droge. 

'Jednom prilikom kad sam se vraćao s treninga dva luđaka su uperila pištolj u mene i mog prijatelja. Htjeli su mi pucati u glavu. Ispostavilo se da su nas pomiješali s nekim dilerima koji su im upali na teritorij. Nisam nisam htio prodavati drogu, autopraonica i polje nisu bili za mene tako da mi je preostalo da igram nogomet. Jako sam volio Chelsea i Milan, Drogbu, Ibrahimovića i Neymara, naravno. Neymar mi je idol, zbog njega sam nosio irokezu. Kad sam napunio 15 godina, tražio sam tim koji bi mi ponudio ugovor', rekao je.  

To se i dogodilo, ali uvjet je bio odlazak daleko od kuće. 

'Otišao sam u Avai na probu, 1800 kilometara od kuće. Ginuo sam na terenu, radio sve za njih i poslije nekoliko tjedana mi jave da klub neće uzimati nove igrače. Velika nepravda. Sljedeća proba je bila u Figueirense, a znate kad su me oni odbili? Na moj 16. rođendan. Bio sam slomljen, moram sam tražiti novi posao. Željeti biti kao Neymar je jedna stvar, a biti profesionalni nogometaš skroz druga. Htio sam odustati, ali mi nisu dali. Moj otac, djed, policajac i trener Fidel su biti tu da mi kažu kako ne smijem odustati i kako se moram boriti. Samo borci opstaju. Našao sam mjesto u Real Noroesteu, malom lokalnom klubu i tamo sam dosta naučio, ali su me jako loše tretirali. America MG me je tražio, veliki klub, a moj tim je prvo rekao da nema problema i da će se pustiti da odem. Ali, tražili su novac. Polovicu. To je za mog oca bio veliki problem, a podsjećam, čovjek se tada borio s depresijom. Trudio sam se više nego ikad, nisam smio biti odbijen i 2014. godine, ponudili su mi ugovor, da bih dvije godine kasnije potpisao za Fluminense. Hvala Bogu, sve je prošlo kako treba', kazao je.

Potom se osvrnuo na anegdotu s početka teksta. 

'Poslije toga odlaska na pecanje, moj život se promijenio, moj mentalitet se promijenio i uspio sam ono o čemu sam uvijek sanjao. Postao sam nogometaš. Kad sam s 20 godina dolazio u Europu, nisam govorio riječ engleskog jezik, a tek vrijeme u Engleskoj ili hrana. Za dva tjedna sam izgubio pet kilograma, jeo sam samo burgere i pio coca-colu jer ništa drugo nisam znao što je. Nisam dobio pozziv za reprezentacije usprkos sjajnim igrama u Engleskoj sve dok se Pedro nije povrijedio i tada sam dobio svoju priliku rekavši da sam spreman za što god Brazilu treba. Kad sam stigao na trening, mislio sam da sam na drugom planetu. Bio sam zahvalan Bogu na svemu. Dobio sam broj 9, broj koji je nekad nosio Ronaldo. Igrao sam s Neymarom i ispričao sam mu kako sam kopirao njegovu frizuru, a on je umro od smijeha. Sad smo dobri prijatelji. Daleko sam dogurao, da vam kažem nešto, nikad nemojte odustati. Samo borci uspijevaju', zaključio je.