'KOD KOLEGA NIKAD NIJE U FOKUSU IZGLED': Ines Goda Forjan o ženama u sportskom novinarstvu te braku s kolegom

Početak godine ponovno je rezerviran za rukometno prvenstvo. Kao i posljednjih nekoliko godina, tako i ove, sportska novinarka Ines Goda Forjan donosi prve izjave i emocije s terena. U Njemačku je došla na svoje sedmo prvenstvo kao dio RTL televizije i emisije 'Vrijeme je za rukomet'. S njom smo razgovarali o ženama u sportskom novinarstvu i privatnom životu. 

Ines je istaknula važne promjene koje su se dogodila u reprezentaciji.

'Hrvatska se na Euru predstavila s novim izbornikom Goranom Perkovcem, ali i nekim novim imenima koja je priključio reprezentaciji i koja su nas sve oduševila. Imamo mlade perspektivne vratare, neumornog kapetana Duvnjaka, iskusne i borbene reprezentativce poput Karačića i Cindrića. Pokazali su napredak, neku novu energiju i viziju, pokazali su da mogu biti itekako opasni i to je samo po sebi nešto s čime možemo biti zadovoljni', objasnila je. 

Izazovi sportske novinarke 

Kad dođe trenutak odabira srednje škole ili fakulteta, mnogi imaju dvojbe, ali ne i Ines. Ona je oduvijek znala da želi biti baš sportska novinarka.  

'S tom idejom sam i upisala i završila studij novinarstva na FPZG-u. I u tom planu nekako je od prvog dana bila televizija kao medij koji sport može najviše približiti gledateljima. U mojoj obitelji sport je oduvijek bio važan, odrastala sam gledajući naše fantastične sportaše i sportašice i maštala da jednog dana uživo svjedočim tim velikim natjecanjima. Jer ništa ne spaja i ne ujedinjuje ljude kao sport. Ništa ne izaziva toliko različitih emocija i nikad se jače ne veselimo tuđim uspjesima koje doživljavamo kao svoje. S tim adrenalinom koji nastaje kada spojimo sport i televiziju ništa se ne može usporediti', opisala je. 

Što se tiče ženske zastupljenosti u sportskom novinarstvu, naša sugovornica ističe da joj je drago što sve više žena vidi u ovom poslu, ali da ga nikad nije doživljavala kao muški. 

'Ne gledam na svijet, život i posao na taj način. Smatram da se bez obzira na spol možeš baviti čime god poželiš. Oduvijek sam smatrala da je potpuno nepravedno da je žena manje u sportskom novinarstvu i sretna sam što sam dio ovog televizijskog vremena u kojem se pomiču granice', rekla je. 

Međutim, svjesna je izazova s kojima se žene moraju nositi.

'Ipak, kod muških kolega nikad nije u fokusu kako izgledaju, kakva im je frizura ili što imaju na sebi. I baš nikad se na temelju njihovog izgleda ne procjenjuje znaju li raditi svoj posao ili ne. Za žene bi trebala vrijediti jednaka pravila odnosno mjerila, ali nažalost svjesna sam da to još uvijek nije tako. Trudim se i radim svoj posao najbolje što mogu i puno vremena posvećujem pripremi za svaki prilog, javljanje uživo, emisiju ili projekt. Od prvog dana odlučila sam da će to biti moj alat u rušenju predrasuda. Jer ako si pripremljen, educiran, informiran i siguran u to što radiš, predrasude nemaju šanse', objasnila je. 

Brak dva sportska novinara

Zanimljiva je činjenica da je Ines u braku sa sportskim novinarom Nove TV Ivanom Forjanom. Ona ističe da baš zbog toga što su oboje novinari odlično usklađuju privatni život. 

'Ivan i ja se najbolje razumijemo, razumijemo novinarski posao i sve ono što on nosi. Nekad je izazovno uskladiti rasporede i pronaći vrijeme za nas, ali uspijevamo u tome, znamo koji su nam prioriteti. Velika smo si podrška, raduju nas iste stvari, imamo iste želje, gledamo u istom smjeru. Imamo mnogo sličnosti, a dovoljno različitosti da se potičemo na rast i razvoj', otkrila je. 

Uz to, naglasila da je lijepo što pored sebe ima osobu koja potpuno razumije svaki segment njezinog posla. 

'To je nešto s čime smo od početka naše veze naučili živjeti i u tome uživati. I tako već punih sedam godina. Jedno drugom smo najveća podrška i najiskreniji kritičar. Mislim da jako dobro balansiramo i uspijevamo odvojiti privatno od poslovnog kad je to potrebno. No na kraju dana, bez obzira za koga radili i što radili, najvažnije je da smo tu jedno za drugo', kazala je. 

Sugovornica nam je otkrila dva najdraža trenutka u karijeri. 

'Ako moram nešto izdvojiti onda su to dva trenutka. Prvi je definitivno doček hrvatske nogometne reprezentacije nakon osvojenog srebra u Rusiji 2018. Dan koji nije imao kraj. Ne znam ni sama koliko puta sam se tada uživo javila s trga bana Jelačića u Zagrebu ni s koliko sam ljudi taj dan razgovarala. Odradili smo 10 sati neprekidnog prijenosa uživo. Bilo je ludo, kaotično i posebno. Baš kao i polufinalna utakmica Hrvatske i Norveške na Europskom rukometnom prvenstvu 2020. Triler svih trilera, od prve do zadnje minute. Pa produžeci. Navijala sam, skakala, bodrila naše dečke s tisućama navijača u Stockholmu. Na kraju smo slavili ulazak u finale, svi smo mislili da je to, da je to ta godina, taj trenutak i da zlato konačno ide u Hrvatsku. Nije se dogodilo, uzeli smo srebro, ali taj ulazak u finale bio je definitivno jedan od onih trenutaka koje je teško prepričati, zaključila je.