ZVALI SU GA 'LA BOMBA': Bio je skijaški playboy koji je pokorio svijet, a kolege mu zamjeraju samo jedno

Alberto Tomba mnogima je bio omiljeni skijaš koji je u svojoj karijeri pomicao granice. 

Njegov životni put itekako je zanimljiv. Rođen je 19. prosinca 1966. godine. Otac Franco bio je vlasnik lanca luksuznih butika i kao dijete bogatih roditelja Tomba je živio u raskošnoj vili iz 16. stoljeća u predgrađu Bologne. U skijanje se zaljubio kad ga je otac sa društvom često vodio u skijaški resort na cjelodnevne izlete, a kasnije je postao i prvi klinac iz velikog grada koji je osvojio olimpijsko zlato.

Za skijanje je imao pomalo nezgrapnu konstituciju tijela te netipičnu kilažu, no unatoč tome opstao je u sportu. Njegov nekadašnji trener Giorgio d’Urbano govorio je da su njegove noge toliko nabijene mišićnom masu da ih nije moguće niti uštipnuti. Na svom prvom nastupu na Svjetskom kupu izletio je sa staze, a još dvije godine su mu trebale da naglasak stavi na na kontrolu vlastite istančane tehnike skijanja.

Zatim je briljirao na Svjetskom kupu 1987. godine kad je sa samo 19 godina u Alta Badiji osvojio treće mjesto u veleslalomu. Iste godine osvojio je i veleslalomsku broncu za Italiju na završnici Svjetskog prvenstva u švicarskoj Crans Montani. 

Nakon te pobjede opustio se tako što je izašao u kamp i prao automobile suigračima.

'To mi pomaže da ostanem u doticaju sa stvarnim životom', rekao je tada Tomba.

Bio je miljenik publike, ali i medija. Vrlo brzo krenula su i šuškanja o njegovu raskalašenom životu izvan skijališta. U veleslalomu na Kranjskoj gori izletio je sa staze, a mnogi su to pripisali cjelonoćnom partijanju i druženju s brojnim djevojkama što je on kasnije pojasnio pomalo diplomatskim odgovorom.

'Prvo i osnovno, nije moguće da čovjek tulumari čitavu noć, pleše u klubovima i druži se s djevojkama do šest ujutro, a da onda ode na stazu na 3.000 metara visine i odvozi utrku u kojoj mora uložiti maksimum svoje koncentracije i snage u samo jednoj minuti', rekao je tada.

No ništa ga nije spriječilo da postane totalni skijaški as. Na Zimskim olimpijskim igrama 1988. godine najavio je kako je stigao s namjerom osvojiti zlato u slalomu i veleslalomu što mu je naposljetku i pošlo za rukom. Njegov nastup pratilo je više od 16 milijuna Talijana, a po povratku u Italiju dočekale su ga desetine tisuća navijača kao i audijencije kod predsjednika i pape. Vrlo brzo postao je idol u rangu najpopularnijih nogometaša iako je 1990. godine slomio ključnu kost te neko vrijeme bio izvan staze.

Nakon toga nanizao je još par uspjeha te zlatnih i srebrnih medalja. Dva osvojena zlata na Svjetskom prvenstvu 1996. godine u španjolskoj Sierra Nevadi bile su kruna njegove dominacije, no na pragu 30-ih godine su počinjale uzimati danak.

'Priznajem da sam nekoć ludovao s tri žene do pet ujutro. Sada je to pet žena do tri ujutro', rekao je Tomba tada. Nakon 12 godina uspješne karijere i osvajanju pet olimpijskih zlata Tomba je odlučio da je vrijeme za povlačenje. Između ostalog, bilo mu je zlo od toga da je njegov život konstantno u središtu pozornosti. 

Imao je celebrity status, vojsku trenera i odvojene termine treniranja što je kod ostalih skijaša izazvalo odbojnost i zavist. Ozljeda koju je zadobio 1998. godine samo je ubrzala njegovu odluku o odlasku u mirovinu. 'Mediji su postali više fokusirani na moj privatni život nego na moje pobjede i poraze. Teško mi je bilo izaći navečer bez da me reporteri prate i odluka o umirovljenju bila je bolna. Ali da, nedostaju mi urlici navijača i zvuci zvona na kraju staze', rekao je.

Mnogi su ga poznavali i kao bogatog ženskara, a svojedobno je sudjelovao i na izboru za Miss Italije da bi uskoro počeo i izlaziti s pobjednicom. 'Još uvijek mi je čudan osjećaj doći negdje i odvoziti rekreativnu dionicu, bez da te pritom ljudi prepoznaju, čak i dok nemaš masku na licu', rekao je tada Tomba kojeg su ljudi prepoznavali kao skijašku ikonu koja je redefinirala samo skijanje, a i percepciju skijaša u medijima.

Karijeru je okončao na spektakularan način, posvetio se stvarima za koje ranije nije nalazio vremena. Okušao se kao model, a izdao je i vlastiti parfem pod nazivom 'Indecente'.

I dok su ga povezivali s brojnim damama, njegovo srce naposljetku nije osvojila nijedna, barem ne službeno. 'Još putujem mnogo, tako da je teško. Moja majka je ljubomorna (smijeh). Moja sestra ima kćerku, moj brat ima sina, tako da sam joj samo još ja ostao kao njen mezimac. Još sam slobodan, jednostavan. Iskreno ne znam, iako imam 50 godina, brak nije moja stvar, a vrijeme prolazi prebrzo. Možda je za mene prava djevojka bila kada sam se bavio skijanjem, ali danas je još nisam našao, a ko zna, možda je nađem večeras', izjavio je 2018. godine za bosanskohercegovački magazin Azra.